
e...
žveljarin zvoni u 6:30, grrr, evo još jednega dana o' kartušine. traže se brojke, popisujemo ča je svitu isplaćeno u 2008. zapravo, sve smo to bili sredili još nikidan, ali uvik se čine i kontrole. ispada da je svitu od Parametar doo (povirite nas jemamo lipi novi web na kojem sad idu i novosti i to će se redovito ažurirat) u 2008. išlo višje vengo ča smo mislili, otkrivamo još jedan ugovor o djelu i još jedan o radu - ovo se potkralo jerbo smo u 2008. minjali računovodstvo... aha, tu ste, sad će se i to sredit, pa ćemo računovođu još jedanput poslat na poreznu, sve nam uvik mora štimat - do u lipu. jerbo, ako ne štima priko 1 kune, porezna nas, male, majušne poduzetnike, one ča rade i nisu u krizi, one ča ne sastanče s doturom ivom, odma zove. za one velike i veliko im onda narafski ne ostane vrimena... iako jeman sriću da mi je poreznica jedna normalna teta, definitivno mislin da je ovo zemlja o' brezvezne karte i krajnje odgovorno tvrdin da mi ovoliko kartušine i birokracije smeta u poslovanju - trošin na tu kartušinu prikovišje vrimena, a da je bar bokunić mozga u rvackoj sve bi to bilo jednostavnije, manje naporno, manje dosadno i ostalo bi mi višje vrimena za radit moj posal i razvoj novih ideja/projekta. dakleM, moren zaključit da su nepotribnom kartušinom u republici hrvatskoj ograničene poduzetničke slobode, a koliko ja znan ograničavanje poduzetničkih sloboda je protuzakonito i tako država u ovoj situaciji sama čini grop i upada u kontradiktornost. e... uf.. ča ću višje mudrovat, oli će me iko poslušat, kome opće u ovoj zemlji triba konstruktivan prijedlog, kritika, razmišljanje...
fala ti more ča si tot, da te nima čovik bi od ovoliko kartušine otiša u prdac.
ajmo ča dalje.
pitan se je li opće smin tako reč na ovi internet, a? asti sto, ajmo ča dalje pa još na internet - pa to je za uapsit, e... ma ko je vidija tako, a? zna se da je ispravno reč iđemo dalje, a ča se interneta tiče moremo samo na jednu adresu poč, veveveadeze.hr i tot veličat dotura ivu, lipoga, bogatoga i šesnoga, e...
ulipšat ću ovi dan sa još bokunić mora.
e, bravo, trefila san danas i barba božu iz autoškole sušić , š njin san uspila položit vozački, pa je narafski red da se čoviku lipo javin. fala barba boži ča se trudija oko mene, danas jeman vozačku i vozin tonobil, a to je narafski bitno. jerbo jemate onih ča jemaju vozačku, ali ne voze, a i onih ludaša ča voze, ali nimaju vozačku. jemat vozačku i vozit, e to, to je prava stvar 
a poslin, a? u današnji dan je neplanirano upala i ordinacija dotura ante ćurića - oralna kirurgija - staro rodilište zadnji pod. nisan mislila poč, dogodilo se to na prišu i zaradi inata ovega zuba, počeja je jopet činit monade. dotur me pita je li boli, ma ke, kažen ja, to ja volin kod vas doč, eee... smijemo se. i narafski da me nježnije zariza (a i jopet je bolilo ka sam vrag, ako ste čuli da se neko bidno biće danas tot dere, to san bila ja) i sasvin lipo postavija dren kad sam mu se tako umilila. kako mi je reka ovo su temu zubu zadnji trzaji u činjenu monadi i mučenju mene i dotura, sad će bit skroz dobar, mil i ča je najvažnije spašen je... fala i doturu na trudu ča ga ulaže oko mene.
kriza oli ne, pitanje je sad, e?! cili dan slušamo blebletanje. e pa skužajte me, ali jema u ovoj zemlji i svita ča radi, ča nikad nije na bolovanju, ča stvara, ča pokušava štagod pametno napravit. nimaju svi vrimena za gluposti. danas ste pretjerali s monadama - u krizi je ova bidna zemlja odavno, a vi ste to tek sad sinjali. bravo, bravisimo. 
kako se izvuč, a? a da unajmite remorkera u brodospasa, pa da vas tegli, a?
rad, red i disciplina. e i zaposlit obrazovan svit na misto di se traži VSS, a ne netjaka, rodjaka i još svašta nešto za svašta nešto, e.. to je sva mudrost. e i još bokunić smanjite sebi te plaćice i barenko dikod povirite na to svoje radno misto u sabor, pa ćete vidit da će bit bolje.
ekola, gren ča, pozdravljan lipo! litrati su friški, o' danas, by XVII, misao od XVII također - znan da nije poželjno mislit i razmišljat, ali šta ćete, ne moren kontra sebe. ako ćete me doć uapsit, učinte to prije ponoći jerbo po noći spavan, ujutro me naime toka i jopet radit, neko i to mora, e... 
e...
jema jedna stara spliska rič. gre ovako: poteštat. more bit da mlađi i neće znat ča ona oče reč, e... tako je govorija moj dida, e... evo, probat ću van ovod, na ovi moj blog, dat par rigi o toj riči.
po meni bi najbolji poteštat splita triba bit čovik koji je splićanin - taj bi valjda bokun i volija ovi grad, pa mu ne bi palo na pamet činit kojekakve arlekinade ka ča je recimo sadašnja spliska riva... teško je nač pravoga splićanina o' kolina, onega ča mu je ovod rođena bar mater, baba i prababa, znan. zato ćemo malo i spust kriterije. ajmo onda reč da ne mora bit o' kolina, a ni fetivi jerbo poza svih mišanja i pritumbavanja teško je takvoga nač. dakleM, dosta je čovik ča živi i radi u splitu i eto neka je u splitu barenko 10 oli 15 godin - to je neko vrime ča je potribno da se nauče ulice i kvartovi u jedan grad, da se bokun kultivira oni ča nije o' urbanoga đira, da se nauči di se tonobilon smi, a di ne more tj. di je pješačka zona, da se nauče najvažnija poduzeća ča su u split, najvažnije užance jednega grada, njegov svetac zaštitnik itd. ajmo ča dalje, triba bi ti šjor oli gospoja bit i neka peršona ča nije krela i ča joj barenko uža fameja nije upetljana u marčapiju, privatizacijske monade, afere, škandale. ne bi ja tila ni da je ta peršona neko linguzo biće jerbo kakvi će nam onda grad bit, a? ako je peršona vridna, šetat će po splitu, gledat će di su svi problemi - o' buža na trotoarima koje će onda dat tašelat da se neko ne polomi priko njih kičmu oli ne slomije tak, ruku, nos pa do svita ča mižerjasto živi kojima će onda probat pomoć kakvom humanitarnom akcijom i slično. vodit će računa da nima konfužjuna liti na vaporu i ferati, a i da split ne bude pun škovaca. ne bi bilo loše da ta peršona zna i koji strani jezik, barenko ingleški, francuski za ona vrimena kad nam u vižite dođe koji gost iz kojega grada kumpanja/prijatelja koje furešte zemlje. tribala bi se ta peršona i znat obuč ka čovik, šesno, s ukusom i znat suvislo i kulturno složit dvi tri rečenice. tribat će i to kad se otvaraju sportska takmičenja u najsportskiji grad na svitu. ne daj bože da ta peršona ne zna kulturno sidit za stolon i izist ka ča nalaže bon ton, to bi bija paf gaf kad nam stignu vižite, e... ča još reč, a? poteštat kojega bi ja tila bi triba bit pošten, vridan, preženca o' čovika i da voli bokunić i ovi grad a ne samo svoju gujicu. triba bi zapravo to bit čovik ča će ćutit split cilon svojon dušon, e... eto, da je jednega takvoga nač, pa da nam bude cili split rascvala grana... e, bravo... poteštat je za one ča ne znaju gradonačelnik, e... ekola, gren ča, veseli i zdravi bili!
e... jušto pet minuti vrhunske glazbe. guštajte!
ova gre za sve one ča se vole, ali eto na komplicirani način... 
e...
danas sam jopet provela jutro u staro rodilište na zadnji pod, na oralnu kirurgiju. punti su mi skinuti (konačno se jopet ćutin dobro i moren normalno izist ka čovik), a jedan zub ča je jema dubinsku i velikuuuuuuu upalu mi je spašen.
mojoj srići nima kraja! 
beskrajno fala doturu Anti Ćuriću na pozamašnijem trudu ča ga je danas uložija oko moje malenkosti. bogu fala ča još jema vridnih i normalnih ljudi ka ča je ovi dotur, da nije bilo njega i njegovoga Znanja vjerojatno ne bi višje jemala ovi zub.
pozapodne sam vazela kušin i deku s postelje i izvalila se u tinelu. peć mi gori, maške oko mene, triba dikad malo i odmorit... zaspen tek bokunić, u san mi arivaju joči boje lavande, kad din-don. asti sto, ma ko je sad, a? e, a... susida. došla naplatit vodu. ma di baš sad, a? na dvi ure moga samoproglašenoga bolovanja, a? 
platin i nima višje sna. eto, baš san pegula, ne moren dobit bolovanje o' države (to vam je zato jerbo je kako mi je rečeno u moju ambulantu država priporučila da se privatniku ne piše bolovanje, pa ga ja višje ni ne tražin) , a niman ga ni kad ga sama proglasin.
ovi ćemo post finit mužikom. tako je najbolje... za jedne joči boje lavande...
e... a di san cili dan, a? danas mi je bija dan o' kartušine, a ja ne volin kartušinu. 
da mi je bilo do kartušine, bila bi išla u advokate, a ne u inđinjere. zaradi tega mi se uvik smrkne kad jeman isprid sebe po kila kartušine, pa potpisuj, traži, sređuj. ajuto mama mia, kvragu svi ti brojevi, datumi, tablice... pari ka da su sve namjerno zakomplicirali, ka da oče da se niko ne bavi nikakvim pametnim poslom. ajde, sve smo sredili, uredili, na svoje misto stivali. narafski, utužili smo i fimu ča nam je jedini dužnik na trgovački sud ovod u split - ovo je informacija za sve one ča su i tek nakratko sumnjali da ću to učinit, e.
a sad? sad ću navit nešto dobro, nešto puno ritma pa ću gren ča reč finito posal za danas, e! ekola, gren ča, pozdravljan lipo! guštajte!
e... vrime je gnjilo, toka me radit... narafski, nećemo sad grintat, ajmo ča navit mužiku, đani stipaničev i za sve one ča vole dalmaciju i vole šibenik ka i ja, lipe slike šibenika... nisu moje, onome ča je složija spotove svaka čast. :o)
e...
veliki čovik, a? puna justa, e... a ča bi to zapravo bilo, a? možda bi bilo bolje reč ko bi to zapravo bija, a? kako ćete ga/je pripoznat, a?
najprvo vam gren gren reč da se sigurno neće vozit u nekon bisnon tonobilu, a neće jemat ni luksuznu jahtu. veštit mu neće bit o' najskuplje marke oli kreatora, za žensku bi mogli reč da neće bit u najskuplju veštu...
budite sigurni da takav svit nećete trefit po kojekakvim preseratorskim događanjima/mistima oli kako se moderno reče eventima.
budite sigurni da o takvom svitu nećete čitat u rubriku škandali u foje oli gledat na tv u rubriku istu.
gotovo je pa sigurno da će takav svit bit dobar i pošten u svom poslu, a i da će pomagat one kojima je to potriba.
gotovo je pa sigurno da ćete ih nač ako dobro gledate jerbo ih jema, e... samo nisu napuvani ka baluni o' sapunice, ovim svitom idu skromno i samozatajno, vridno rade, plaćaju račune, skoro pa nikad neće okasnit, ne čine škandale itd. obično jemaju i dobru dozu humora u sebi.
a kako ćete znat da vam ja dobro upiren ovim tekstom na velikoga čovika, a? kako ćete znat da vam ne floćajen, a? evo, brzo ćemo to pokazat na primjerima iz života, e..
morete li recimo zamislit marie curie da se šepuri u najskuplju veštu i vozi najskupljin tonobilon, a? nikolu teslu? majku tereziju? isusa? dobro, nisu živi, sad će neko reč, e... e ma toliko su zadužili svit i čovječanstvo da žive vječno, e...
a spominjete li se ikad ovako kojega razbojnika ča je pokra radnike i vozija se u najskuplji tonobil, žedra najskuplje bokune dok mu svit ča mu radi za njega nije jema njanci za dici kupit kruv i mliko, a? niste, e...
eto, pa takav more bit i živ, ali je toliko malešan pa zapravo ka da ga ni nima.
veštit ne čini čovika, vengo ono ča on radi, kako radi i kako živi. narafski, ne triba sad poč ni u štrace i bit šporkaćun, neka je sve čisto i uredno, ali zapamtit triba najvažnije: upravo skromnost je prva vrlina po kojoj ćete pripoznat velikoga čovika (a more i ženu, e).
ekola, gren ča, jemate pozdrav!
e...
evo gren vam špijat kako je adz dobija još jednega glasača... živoga, e... to je važno, e... jerbo, ti glas bi ipak triba bit bokun vridniji vengo oni o' mrtvoga, e... mirita višje, je li tako, a?
fala bogu ne fumajen, pa nigdi neću ni prekršit zakon, ali eto, isto bi me interesiralo di se u lipoj našoj smi, a di ne smi fumavat?! ako bi mi to neko moga sa sigurnošću reč, ali, ono, baš za sva mista bila bi mu vrlo zahvalna... zanima me i ulica i bolnica i tantobus i vapor i ferata i skula, butige, peškarija, pazar, plaže, predvorje sabora, teatra, restorani, kafići, ma sve. kad si u prekršaju, a kad nisi, a? - hehe, pitanje je sad...
fala bogu ne bumbin, pa nigdi neću ni prekršit zakon, ali eto, isto bi me interesiralo di se u lipoj našoj smi a di ne smi bumbit?! ako bi mi to neko moga sa sigurnošću reč, ali, ono, baš za sva mista bila bi mu vrlo zahvalna... zanima me i ulica i bolnica i tantobus i vapor i ferata i skula, butige, peškarija, pazar, plaže, predvorje sabora, teatra, restorani, kafići, ma sve. kad si u prekršaju, a kad nisi, a? - hehe, pitanje je sad... jerbo, bilo je da će 0,00 promila za volanon adz branit i životon, pa je onda adz, ka i oko svega, prominija mišljenje i sad se ja pitan koliko je sad, ali ono, za svakoga, sve i svugdi, e...
a ča mislite, oče li nam butige proradit nediljon kroza koji misec, a? to se isto pitan...
e, ovo su tek sitnice, sad će mnogi reč: a di su krupnice, a? brodosplit, reloji (satovi), tete falšete, dragulji, ubojstva u zagrebu i ostalim gradovima lipe naše, pljačke banke s bičvom svaki drugi dan, pljačke pošte s bičvom oni dan kad ferma pljačka banke s bičvom itd.
evo, baš zaradi ovega ću bit na izborno misto odma čin otvore birališta i sigurno ću glasat za adz i doktora ivu sanadera. jerbo, toliko san sritna i zadovoljna u ovoj zemlji da mislin da stvarno ne triba tražit ništa bolje...
napomena: ovaj post je inspiriran vrimenom karnevala i velikih šempjarija... 

www.poduzetnicki-centar-split.com
evo, svitu moj, radi se, nima krize, danas je počeja ič i Službeni blog Poduzetničkog centra Sanex Split. vižitajte, tot ćete moč nač puno interesantnih sadržaja, sadržaja iz kojih ćete puno tega naučit. 
---------
design bloga by Parametar doo Split
blog servis www.mojblog.hr
vlastite domene realizirane u suradnji s Posluh doo Zagreb
e... jučer san bokun bacila joko na otvaranje rukometnog prvenstva i utakmicu koju smo eto ipak dobili. evo, špijat ću vam ovod, na ovi moj blog, da me se nije dojmija šola sa žuton koson i slušalicama, balić ča je da tako malo goli, lino ča opće nije mislija da bi se triba sitit proučit protivnika, velebna dvorana ča će je ka i sve dvorane po rvackoj platit rvacki čovik, puno svita, bandire ča su se kalavale sa štropa, rokete poza utakmice - neka o tome piše slobodna, ja ću o onome o čemu oni neće.
moja najveća junačina sinoć je bija ministar primorac. dojmija me je toliko da su mi došle suze na joči. evo par riči o njemu jerbo mirita čovik, e... kako taj zna otvorit sportsku manifestaciju kad su u njega uprte joči cilog svita. koji gard, koji stav, koja stisnuta šaka, koji pogled, koje puno pametne beside, koje grleno i nadasve iskreno veličanje doktora ive sanadera. veliko bravo za ministra primorca, ovo je odlična stvar, odma triba snimku pokazat i tamo di odlučuju sve o olimpijadi i svim drugim prvenstvima ako ne daj bože to nisu gledali, pa neka nauče papani jedni kako se otvara športska manifestacija. e, baš papani jedni, neka uče o' miništra primoraca. jerbo, ko je vidija takve događaje otvarat decentno, kulturno, brez pokliča, brez stisnute šake, a?
aj, iĐemo dalje, čuvaj bože hrvatsku branku, hrvatsku i pošten svit kojega u hrvatskoj ipak jema... a ja? ja san još jednom ponosna ča nisan rvatina vengo ča san tek mala rvatica, mala majušna, ona najobičnija, ona ča pošteno radi i pošteno plaća porez, nisan nikakva faca narafski, ča san ovoj zemlji dala znanstveni doprinos je beznačajno, ča pošteno radin i plaćan radnike je neš ti.
jemamo mi junačine, posebno one brez dana ratišta. jemamo mi ministra primorca, jemamo rvacku. ne daj bože samo da je obise tutokompleto. oli nisu dosta monadi dosad učinili, a?
e... jutros san najprvo bila bokun pristrašena, moran priznat. tokalo me jopet poč na oralnu kirurgiju, u staro rodilište. nije samo pregled, mini operacija. došla san i bokunić ranije, ono da ne okasnin jerbo nije red da mene dotur čeka. sidnen na katrigu u čekaonicu i čekan da me sestra prozove. svit prolazi, vrata na odjelu se gingolaju. iščekivanje. pitanja ča se redaju u glavi. ipak neki red postoji, na red san došlo tek koji minut kasnije vengo ča san bila naručena. izgledaju i ordinacije tot bokun bolje vengo prije desetak petnaest godin, skromno je, ali ipak pari mrvu bolje, modernije, nije ka u albaniju oli afriku. likar me je odma umirija, reka je da će sve bit dobro. nije se ni pravija važan, parija mi je nekako skroman čovik ča zna svoj posal, a nafalila mi ga je i moja zubarica. na radiju vijesti, šjor sanader drži svoje govore, a idi se moj likar - ne voli čovik neozbiljnost, neprincipijelnost i još svašta nešto ča resi prije spomenutoga šjor govornika. idin se i ja. e a onda se ujedanput sitin da injekcija upravo dura, da će za minut rizanje.
jo, moj šjor doture, nemojte se samo dat snervat o' ovega bogatoga i lipoga šjora, sad ćete mene tribat izrizat
- govorin ja.
pucamo svi o' smija, eto, ka da i nije operacija. višje se ne bojin. virujen da će sve bit dobro. ipak, zatvaran joči, pa ča je sigurno sigurno je. rade vridno dotur i sestra, eto, još malo, još šivanje i finito... nije bilo strašno. bokunić divljega mesa ča mi je naresta je partija u škovace i evo sad san u uredu, radin ka i svaki dan.
kako mi je strašno drago kad naletin na neku pristojnu, vridnu, normalnu peršonu ča zna svoj posal, a ovi šjor dotur i njegova sestra su bili takvi, pofalit ću ih ovod na ovi moj blog. dakleM, misto moje male operacije je bila ordinacija dotura Ante Ćurića, na zadnji pod u staro rodilište.
eto, ovako jerbo se svit fala bogu sastoji i o' vridnih judi ča korektno rade i znaju svoj posal, a oni će teško nač mista u foje oli na tv (ova zemlja naime takav svit ne smatra facama).
danas ću obidvat samo juvu, a poslin valjda bude bolje. ekola, gren ča. pozdravljan lipo!
e...
a kako ti to uspiješ da ti svit radi i po noći, a na druga mista neće da rade ni po danu, e... koja je finta, a?
pitaju me poza zadnjeg posta ljudi. ajmo ča reč:
1. nima finte
2. nima biča
3. skoro pa nikad nima ni pokliča...
kako uspijen, a? evo kako:
nikako se ponašat ovako , sve šta tribat činit je totalna kontra o' tega ča je na linku (povirite, jema tot nešto zanimljivo).
evo kako san stvorila odanu organizaciju, svit za koji znan da će i usrid noći napravit posal ako je potriba. najprvo, ljudima nikad, ali baš nikad nisan davala lažna obećanja. to oče reč ako se nekoga ne more stavit za stalno, vengo na određeno onda čoviku to triba i reč. svi moji ljudi su isključivo sa menon jemali inicijalini razgovor za zaposlenje. svi moji ljudi su uvik bili plaćeni za svoj rad. svim mojim ljudima je uvik objašnjeno ča tribaju odradit. sve moje ljude beskrajno poštujen i cijenin njihovo obrazovanje i rad. nisan se vozila u bisnon tonobilu, a da mi svit ostane brez svoje zarade. ne glumin faraona, jednostavna san, gren u rebatinke, uvik kad triba radin zajedno sa ljudima, pokušavan im bit i kumpanjo, razumit i njihove privatne probleme... isključivo ovakvim pristupom i nikako drugovacije san stvorila odanu i vridnu organizaciju - sad već pomalo moren napisat i libar na tu temu... za vođu, naime, triba jemat i bokunić ćuka u ćiverici, a najprvo uvik triba bit čovik. nije bit diretur samo učinit vizitku na koju velikin slovima, ča se moredu s vrja merjana pročitat kad si na rivu, piše rič manager i jemat ogomnu kožnu fotelju veću vengo u pricidnika mesića. upravljanje organizacijom je cila filozofija koju triba dugoročno sprovodit. upravo zaradi ovega prepad i monada koju čini ***y u splitu zvana crna bičva nije izazva buru u našin redovima vengo salvu smija - a pinezi će nam se nakraju i umnožit, ono, ka da su u banku. jerbo, postoji i rič kamata...
a oču li još pisat ovi blog, a? a zaradi čega ne bi, tek ćete još vidit ča će se sve zanimljivo još ovod nač, vrnite se i jopet, čitajte www.xvii-online.com ča gre na servisu www.mojblog.hr i doznajte sve ča vas zanima a nima na dnevniku, u slobodnu i na druga mista.
a jesu li ovi sa mojblog.hr servisa kumpanji sa crnom bičvom, a? ma narafski, je, ka ča san i ja kumpanjo sa šjor sanaderom - ne moren spavat ako ga svaki dan ne vidin, e...
ekola, zdravi i veseli bili i koju kintu u takujinu uvik jemali...
e... sigurno ste kurjoži za koliko to pinezi BROKER CO čini monade. ajde , špijat ću vam di morete nač tu informaciju. dakleM, dostupno na www.parametar.hr pa u donji livi kantun tot di piše dužnici. e sad pazite očete li s njima poč poslovat jerbo na lipe i sasvin šesne obavijesti te telefonski poziv da je dospijeće prošlo i da plati račun gospoja M.V. će vam vjerojatno reč: jeste li normalni? pa ona je bila skijat... platit će kad nju bude bila volja... meni je u komunikaciji bila još grezija o' ovega, ali kako je ovo blog pristojne peršone neću citirat prostote koje morete doživit od gospoje M. V. narafski, išla joj je i pismena opomena ča je nosi pošćjer, a za još koji dan ćemo je i utužit sudskim putem ako ne plati. jerbo, prevodija je za ti posal naš profešur Damir Jakus virovali oli ne po noći, gospoja je materijale dostavila 23.12.2008. navečer za rok od 24.12.2008. 9h ujutro, a radilo se o poslovnom ugovoru, to priznat ćete nije jednostavno prevest. žurno joj nismo ni zaračunali, a sad umisto fala jemamo račun koji neće da plati i krajnje prostačko ponašanje s njene strane. ča se mene tiče, palac doli
, ne preporučan nikome da š njima posluje - kupuju kožne fotelje i skijaju na tuđi račun, bahati su i neuredni pri plaćanju.
Damir Jakus je narafski plaćen za rad po temu poslu od tvrtke Parametar doo koja fala bogu nikome nikad ni minut nije bila dužna njanci 1 lipu.
-----------------------------------------------
žunta o' 15.01. 2009. na izričit zahtjev uredništva ime vlasnice ove agencije san stavila u inicijale, ali možete ga naći na stranici www.parametar.hr/duznici.html i u sudskom registru takodjer dostupnom na internetu.
moje pak ime morete komodno objaviti svugdi - u životu stojin iza svakoga svoga postupka i svoje riči... ako vam je sa menom bilo dobro radit morete reč, a ako se pak neko naidija i smatra da mu nisan po guštu neka reče i to... jerbo znate ča je kleveta? neosnovano ogovaranje nekoga. ako rečete ono ča je osnovano i istinito, to nije kleveta... a sad ćemo provjerit je li gospoja M. V. platila račun. ma ke, e... evo 8:11 ujutro, naših pinezi još nima. znači, XVII vam je ispripovidila istinu, a gospoja M.V. bi tribala izvodom banke oli virmanon dokazivat drugovačije ako se eventualno želi tužakat.
---------------------------------------------
žunta o' 15. 01. 2009. ura 14:19 - vodeća agencija (ovako se sami nazivaju) za nekretnine nam još nije platila.
---------------------------------------------
žunta o' 16. 01. 2009. ura 8:07 - novosti još nima, vodeća agencija (ovako se sami nazivaju) za nekretnine nam još nije platila.
----------------------------------------
žunta o' 16. 01. 2009. ura 14:47- novosti još nima, vodeća agencija (ovako se sami nazivaju) za nekretnine nam još nije platila - ča se mene tiče ova šetimana joj je šetimana života na moje špale jerbo ja joj nisan dopustila da ovo čini. ovo čine na svoju u ruku i narafski na svoju sramotu, e... e a neće to valjda bit moja sramota, a? iduću šetmanu ćemo je dat na sud, pa neka joj on broji dane, kamate, ča nima, ča jema itd.
------------------------------------
žunta 23.01. 2009. - Dužnik BROKER CO doo je utužen na Trgovačkom sudu u Splitu od strane tvrtke Parametar doo dana 23.01.2009. zbog gore navedenog neplaćenog računa.
----------------------------------
žunta 02.02.2009. jutro - uvidom u naš račun vidimo da je vodeća agencija za nekretnine (ovako se sami nazivaju) konačno namirila račun u iznosu 506,30 kuna (s pdvom).
-------------------
žunta 03.02.2009. - još detalja:
http://www.xvii-online.com/p-uporna-san-trazin-i-kamate/178994.html#links
e... trenutno narodne običaje dugovanja i neplaćanja računa sprovodi:
BROKER CO doo, www.broker.hr
notat ću ovod kad plate...
-------------
žunta 02.02.2009. http://xvii.forumotion.com/posal-f9/duznici-t78.htm -
svi detalji dostupni priko linka....
e...
cili dan radin.
danas san angažirala još jednu peršonu za rad u tvrtki, a za koji dan bi tribala bit i još jedna.
u mene nima krize, radi se praktički uvik i kako vrime gre more nas samo bit sve višje i višje i moremo bit sve bolji i bolji. ajmo ča dalje. jesmo za ovi misec li već platili ljude? jesmo, narafski.
a ko je to danas ariva, a? kurjoži, a? e, web stranica joj je u izradi, bit će uskoro na netu, a na popis zaposlenika na stranicu www.parametar.hr san je već dodala. tot morete sve doznat.
ča se posla tiče, iskoristit ću ovi moj blog i da pofalin ove tvrtke:
Euroarc doo, Zagreb, Elna kabel doo, Zagreb, Asinis doo, Zagreb
namirili su račune brez ikakvih problema, prije dospijeća, zadovoljstvo je bilo radit za njih.
sad ćete reč sve zagreb, e... e, ali sa spliskom firmama mi je puno puti monada, tot se u nekoliko miseci nađu tek jedna oli dvi firme koje plate račun brez da se prikorači dospijeće. s obzirom da san ja peršona ča ni jedan račun nikad nije zakasnila platit njanci po ure, po mom mišljenju su ovi narodni običaji prikoračenja dospijeća nešto ča se zove veeeeeeeeeliki minus. dakleM, budite sigurni: ako poduzeće ne plaća na vrime, XVII ga nikome ni u jednom razgovoru neće priporučit - to je veliki, ali baš veliki minus. jedan o' gorih gafova ča se poslovno more učinit.
šta još jema novoga, a? čini se redizajnirani web i na strane jezike i to će uskoro bit na dostupno netu priko www.parametar.hr (triba samo kliknit na bandire na vrju, francuski je recimo već gotov).
upravo dovršavamo i jedan projekt za Poduzetnički centar Sanex Split . a o čemu se tot radi, a? e, u javnost ćemo s time izač vrlo brzo - radi se o nečemu ča će bit jako zanimljivo i edukativno. vidit ćete, samo se vrnite jopet ovod i sve ćete saznat. narafski, gren se sad zafalit još jednoj firmi iz metropole Posluh doo, Zagreb - oni su svoj dil posla oko ovega odradili odlično, takodjer mi je zadovoljstvo da sam s njima mogla radit.
sad bi neko moga mislit sa san se priselila u zagreb. ma ke, e... meni je u splitu lipo, teplo, ne gren ja nigdi sa životon odavde, ma ke, e... tot stojin, a samo smo u zadnje vrime bokunić radili za/sa firme/firmama iz zagreba. narafski, i dalje stojimo na raspolaganju ciloj dalmaciji, hrvatskoj i svitu. uajme, a koja je ovo ura, a? ekola, gren ča, jemate pozdrav!
e...
reforma. ova i ona. uvik nešto, a ritko kad da bude boje.
gledan malo ovih dan doture na tv kako su se suprostavili šjor ministru milinoviću. gledan i tega šjora, šjor ministra. slušan i kako govore, šta je ko reka. gledajući tako stas i mot a i slušajući beside, ton i glas, događa mi se stalno isto - pitan se je li sav taj svit iz iste branše, e... jerbo, doturi mi pare puno, puno drugovačiji vengo šjor ministar. drugovačiji stason, moton, facom, besidom, tonom, glasom...
i tako, iljadu upitnika povrj moje male, neupućene glave... 
e... navila san sinoć mobitel da mi bude ka žveljarin za 6:30 jutros. kontan po ure rastizanje po postelji, poza tega ura za štagod staviti u kljun, poč u kondut, stavit robu na se itd. poza tega ću u twingića i pali motore, gremo za poslon, konkretno tribalo je danas poč u Poduzetnički centar Sanex da nešto sredimo oko jednega posla ča trenutno dura.
a je li bilo tako, a?
ma ke, e, jerbo to je bija plan, a ovo je split i rvacka.
mobitel je zasvira u 6:30. rastizanje po postelji je duralo jušto po ure po planu, spremanje također slidi plan. izlazak iz kuće isto.
i di je zapelo, a?
a šta mislite, a?
evo vam gren špijat, e... znači ja pomalo uz mažuranićevo, tot san jučer ostavila twingića. ne ispod znaka zabranjeno parkiranje di je inače uvik puno tonobili (bilo je i maloprije), vengo na drugu bandu. e ali danas nema twingića. ma čekaj, ma je, tot, tot san ga ostavila, dobro se sićan. nema. drugi tonobili tot di je bija twingić. inače ga tot nikad ne ostavljan, ali eto jučer je bija tot i to je to. danas ga nima.
asti gospu. odma su mi pale na pamet dvi opcije. pauk oli lupeži.
ajmo ča na puliciju.
- dobar dan. - reče XVII
- dobar dan. - reče šjor policajac
- a slušajte, moga tonobila nima, bi li vi mogli probat vidit je li ga možda diga pauk, a ako nije to, tribalo bi prijavit lupeščinu.
- registraciju recite. - reče šjor policajac
i reče XVII taj famozni broj i moli boga da ga je dignija pauk jerbo lupeščina premda je tonobil osiguran povlači za sebon sto i jednu monadu, pa između dva zla biran manje. šjor policijot zove hvidru, je tonobil vam je u njih, aj bogu fala, bolje to vengo lupeščina.
e, ma, en ti iruda sad triba do tamo i doč. nisan tila nikoga zvat ni ukrcat se u tantobus. otišli smo na noge - sve do pujanki, e... puten je bis otiša u zemlju i to većinon u onu ča je zovemo kolnik jerbo se priko trotoara ne može proč o' tonobili, pogotovo blizu crikve na pujanke, tonobili zauzeli cile trotoare i tot su, nije ih pokupija pauk.
zaradi čega baš moj twingić, a? puten se mislin da su mene 100% izabrali jerbo nisan u njanci jednu partiju, ne znan ča bi drugo moglo bit. dobro, aj, nisan tonobil savršeno parkirala priznajen, ali proč se moglo. niko nije mora izlazit na cestu da bi obiša moj tonobil. dok gremo put pauk parkinga izlazin stalno na cestu, život mi je ugrožen o' svih tih tonobila. zanimljivo njanci jednega nije vazeja pauk. tako je svaki dan i recimo u tolstojevoj, svi su praktički u prekršaju jerbo nisu ostavili mista za pješaka. na mažuranićevo su tonobili parkirani ispod samog znaka zabrane uvik. pauk ih ne kupi. aj, praktički po samoj cesti stignen u HVIDRU. zanimljivo, skoro su prazni. moj twingić je tot i još svega nikoliko tonobili, a za doč do njih smo skoro poginili. svašta.
- dobar dan, faljen isus - kaže XVII
- dobar dan, svaki dan - kaže šjor iz hvidre
- a slušajte, meni je na puliciju rečeno da mi je tot tonobil, recite mi koliko će me doč da ga vazmen nazad i zaradi čega baš moj, a?
reče šjor cifru, 278,69, pdv 61,31 sveukupno (oli tutokompleto) 340,00 kunića. uvjeri me da to nije zaradi tega ča nisan u njanci jednu partiju, vengo eto propisi se moraju poštivat i nima veze ča niko nije mora zaradi twingića na cestu, ča je bilo mista na trotoar, stavila san ga bokunić koso, pa to nije jušto onoliko cm koliko ja zakon odredija - jo, ma da se ovako zakon na sve u lipoj našoj dupera kako bi lipa i šesna rvacka bila.
plati XVII amexom, vazme račun, vazme osobnu i ka moren poč. u međuvrimenu je šjor iz hvidre dozna i ča radin i di stojin i da niman muža itd. to je sve uobičajeno da rečete di god dođete i mi narafski već ćakulamo ka stari kumpanji. gleda on mene, pa govori: još se vi morete udat, niste valjda odlučili ne udat se, grijota bi bila.
a ja ću njemu:
-e a moj šjor ako znate kojega ča je bogat i lip... jerbo, to je danas najvažnije, e, a oni ča je recimo baš po temu aršinu, znate oni ča nam je šjor premijer, je eto oženjen pa... 
puca(mo) o' smija i obećaje mi da će me upoznat sa svojin kumpanjima koji eto baš i nisu bogatuni, ali ono ka solidni judi... a zato ste mi digli tonobil, a? da nađen ovod vaše kumpanje, a? - pita XVII smijući se se...
vengo, oko bogatstva jema i prav - govorin ja njemu. jerbo, ča će ti čovik brez morala i poštenja, a? radin, zarađujen, dosta je eto da šjor more zaradit za svoje gače, ne triba mi sad neko sa 6 rolexa i gucci guguči postolima, e..
i tako, sidan u tonobil, plišani mačak paško je fala bogu dobro, u poduzetnički centar ću iduću šetimanu, vrag odnija i prišu, a kad me sve ovo već strefilo gren malo uz more, uvatit bokun arije. pravac zvončac. višje ništa nije problem, vozi XVII već ka velika, u tonobilu san praktički svaki dan i gren di mi god triba.
arija, more, kavica.
ajmo ča još put keruma u loru, butiga do jema neko sniženje, aj, našlo se i džemper i gače, sve povoljno. da nije bilo pauka, sigurno ne bi bila u tu butigu danas. na parkiralištu ludnica, ali ja već naveliko vozin i nije mi ništa problem.
ekola, neću reč ajmo ča dalje vengo kako i priliči iđemo dalje. ubuduće kad zaparkiran mirin centimetrom jema li jušto cm po zakonu, a ča se tiče drugih tonobili čekan da mi narestu krila ka u tice jerbo da im svima zoven pauka cili dan bi samo sa tim šjorom iz hvidre bila u kontaktu. eto, lipa li si zemljo moja, svak je u tebi pred zakonon isti, poštenje vlada, nima diskriminacije, med i mliko teče.
e... nova godina. novi poslovi. bit će uskoro i nešto novoga svita ča će radit, a evo i web u novoj veštici... vižitajte: http://www.parametar.hr triba još stavit na net i verzije na strane jezike, a to ćemo pomalo, kako stignen jerbo jeman i drugih poslova, svaki dan po nešto... 
e... još jedan radni dan, ja san u uredu, nešto se malo danas odradilo i na terenu, a di je po države ne znan. danas san mnoge pokušala dobit na tel. oli maliom, a javili su mi se, virovali oli ne, iz cile rvacke samo sa dva mista.
dakleM: www.posluh.hr i www.mojblog.hr (zaradi jednega posla koji sad radimo) i www.ambulantabosnjak.hr (dotura ivicu bošnjaka san nazvala zaradi mojih maški).
e pa rvacki narode, poslin plači da si brez posla, da ti je kriza, mižerija i sl. a zaradi čega na radni dan niste na radnom mistu, a? ![]()
eu s nestrpljenjen očekuje rvacku...
-----------------
ča se posla tiče, u nas u Parametar doo Split se odavno radi, na povjerenju fala i firmi ASINIS doo Zagreb, za njih smo vec finili jedan posal ove godine...
------------------
žunta, 13:40: uspila sam još komunicirati i sa Asinis doo Zagreb te Poduzetnički centar Sanex Split
e... arivali su smsovi, kartoline, e-mailovi. godina je počela, iskazivale su se ovih dan dobre želje... evo koja mi je čestitka arivala o' unicefa - lice i naličje, kliknite za bolje vidit oli pročitat. fala lipa unicefu.
e... evo gren notat koju besidu pametnoga svita o pravome kumpanju, o prijateljstvu. jerbo, koliko je teško nač dobroga kumpanja, a? e i ča to opće reč ta rič, kumpanjo, a? masu puti se i razočaramo, mislimo da jemamo kumpanja, a onda vidimo da nimamo ništa i da ta peršona opće nije nikakav kumpanjo. puno puti se dogodi i, ono, jema ti kumpanjo vas za kumpanja, ali to ne vidi, ne cijeni, pari mu se normalno sve ča učinite za njega brez suvišnih pitanja i filozofiranja. s druge bande, koliko vam se puti dogodilo da vam opće ne triba ni pomoć ni neka usluga, da vam je jednostavno dobro i da ste sritni i onda oni ča bi triba bit vaš kumpanjo umisto da bude sritan puca o' đeložine i zagorčava vam život...
Neka ti prijatelji budu oni koje žalosti tvoja nesreća, a još više oni koji ti ne zavide na sreći.
Sokrat
Svatko može suosjećati s prijateljevem patnjom, ali samo onaj pravi može uživati u njegovom uspjehu.
Oscar Wilde
moj radni stol jutros
e... dobro jutro svitu! ne znan kako vi, jeste li partili na skijanje u austriju oli na banjanje u australiju, ali ja san u uredu. meni je radni dan, a ja radnin danom radin. kako mi firma nima veze sa čudnovatim privatizacijama i partijama bilo koje vrsti, vengo je stvorena vlastitim pinezima i radom, u mene se danas radi. upravo zaradi tega niko nima pinezi kojima bi moga kupit Parametar doo. posal smo, dakleM, već počeli; nove poslove u 2009. jutros započeli, nike preostale iz 2008. još dovršavamo. krize se ne bojin ni najmanje, dapače mislin i još svita angažirat za rad. a di ću nač tržište? svugdi, baš danas idu poslovi za jednu zagrebačku i jednu splisku firmu, a ča se mene tiče moremo radit za cilu zemaljsku balotu. samo je nebo granica, a u mene force jema, ne fali je... kako ja ne moren dobit otkaz jerbo radit u firmi ča je 100% moja i mogla bi ga samo sama sebi napisat, želin vam svega dobroga u ovoj godini, a u to ulazi i da jemate posal. ekola, gren ča, triba se radit... 
e... novu godinu ne čekan po 'otelima jerbo mi se nikako ne daje priko 100 euri za kartu a da me poza tega toka gledat kakvu pulitičarsku čunku - da nima tih likova vjerojatno bi mi i takav doček moga bit nekakva opcija. sa društvon, doma, a i vanka more (pogotovo u gradovima i mistima di nisu žestoki s petardama, garburama i sličnim monadama ka ča je recimo puškomitraljez oli kakva bomba). 2009. je dočekana uobičajeno, veselje i dobra spiza, pisma, pa pojupci, šampanjac, želimo zdravlje, sriću, svako dobro. aaaa evo i vatromet... i dok gledan u nebo, želin da budućnost stvarno bude bolja, ali da to ne bude samo bela figura na nekon bokunu karte, vengo, ono, zapravo. želin normalan život u mojoj domovini, život koji će bit višje po miri čovika. želin da hrvatska bude: