
e...
vižitala san:
arhelološki muzej, gradsku vijećnicu, galeriju emanuela vidovića, galeriju umjetnina i muzej grada splita.
nevjerojatno koliko je svita bilo, fila isprid svakog muzeja/galerije ogromna. konfužjun i šušur unutra.
događanje dura do bota noćas, ali znan da čekate litrate, pa ću u dioklecijanove podrume, kuću slave splitskog sporta, galeriju meštrović, muzej hrvatskih arheoloških spomenika, prirodoslovni muzej i hrvatski pomorski muzej probat povirit u godinama ča slide...
e bravo i etnografski, e... u njega san probala večeras poč dva puta, ali se nije moglo o' konfužjuna, e...
jema muzeja, ali i jema dana.
e... je da me tokalo puno radit (računovođa i ja, IP obrasci o placama za 2009., potvrde o honorarima, sveukupno 12 ljudi u 2009. je imalo isplate preko Parametar doo , sredi sve, nije to malo posla, e) i da je i vrime danas bilo gnjilo, ali rekla san sebi ajmo ča nač i nešto lipo. jesan uspila, a? ma zar sumnjate, a? heee... ajmo, evo nešto iz moga digitalca.
prokurative isprid cvića by xvii
e...
bokun me je zaintrigiralo ča bi se moglo učinit apropo ilegalnih oglasa ča se po splitu moredu vidit na kantama o' škovaca, stupima o' letrike, semaforima, škatulama o' cable-tv, portunima, trafostanicama i sl.
o čemu se tot radi, a?
za one ča ne znaju ili se prave da ne razume moran reč da je to klasičan primjer rada na crno, brez firmi, brez plaćanja poreza, ono, tuto kompleto umračeno, e... do zadnje lipe, e...
sad gre nešto sasvin nevjerojatno, ali istinito:
- meštri na crno, repeticije na crno, masaža na crno itd. sve oglašeno po cilom splitu i friga se kome.
firme moraju platit oglas i na tv i na radijo, poreze, brdo davanja državi, a ovi meštri o' sive ekonomije ne plaćaju ama baš nikome ništa, a hrpa njihovih oglasa je svugdi. u banak, na radijo, na ulici, na internet, svugdi...
a ča su mi apropo svega tega rekli na poreznu upravu, a? jeste kurjoži, a? evo ću vam špijat.
najprvo me malo vozalo o' telefona do telefona kako to već biva u lipoj našoj. poza tega san došla osobno, pa me vozalo od sobe do sobe oli od kamare do kamare. ma more i kapunjere do kapunjere, kako god očete, e...
u jednu kapunjeru i to od odjela za nadzor ča je na rivu mi je čak reklo:
- ajde ne gnjavite me, zatvorite firmu i radite i vi i vaši radnici ka ča radi sav pošten svit a to oče reč na crno. šta tu gnjavite i sebe i mene, ko je vidija davat račune, a?
- molim vas vaše ime - upita XVII koju više ništa ne može iznenaditi jerbo je u lipoj našoj proživila već 37 lipih i nezaboravnih godina i navikla na svašta.
- nije bitno - kaže junakinja i time svi junaci mukom zamukoše jerbo kad san vidila da jeman posla s rebambljenon peršonon okrenila san se i probala poč razgovarat u još jednu sobu oli kamaru.
tot su mi uz predstavljanje rekli da se ipak može tražit od komunalnog redarstva da probaju uspostavit čišćenje splita na toj osnovi - dakleM, čupanje ilegalnih oglasa ma od koga oni bili... to je bila moja ideja, a gospoja ča radi u tu kamaru mi je rekla ok, morete poč u zaninovića, o' komunale grada splita, a morete i nama dostavit inicijalni dopis za tako nešto, pa bi nešto i tribalo probat učinit.
e tribalo bi jerbo još samo fale oglasi za povoljni kurvarluk po ulicama grada splita i onda ćemo sigurno u EU.
zaninovića znan, odili smo skupa u razred u elektrotekničku skulu, ali neću poč koristit veze i poznanstva, stavit ću dopis apropo tega na poreznu upravu split, pa ćemo vidit oče li išta učinit...
evo san ga sastavila, sutra ću im ga poslat...
na www.parametar.hr san prije sekund dodala novost za siječanj.
a ča je novo, a?
e... jemamo i stranicu na www.facebook.com, evo ovod je, kliknite, povirite, postanite obožavatelj itd.:
fala lipa :)
e...
ako san ga dobro svatila, jedna ga je privarila.
druga mu je prešućivala bitne stvari zaradi kojih se poslin dogodilo pustih monadi.
treća ga je ponizila i popljuvala pred sviton, a lagala ga je kad god je stigla.
isuse, di li ih samo nalazi, a?
šta je najzanimljivije, svaka je u svemu temu jemala i nekakav materijalni interes, ni jedna nije mislila kako ne bi i štagod materijalno iskoristila, e...
poza svega tega ga je jedna i volila.
nije tražila ama baš ništa, iskreno joj se svidija takav kakav je sa svin svojin manama i vrlinama.
znate li ča je učinija, a? gušta, a? je, ši, kako da ne, e...
nije zna sa srićon sritan bit, ma ke, e...
zaključija je da je to sigurno vištica. ko zna ko je i šta oče. nije jema mira dok se nije š njon pokara (ovo oče reč posvadija). izmišlja joj je mane kojih nema, izgovorija svašta. povridija je kako god je moga i stiga.
švoga je sav svoj bis ča ga je predugo nosija u sebi na onoj koja mu ama baš ništa nije bila kriva.
uvjerija je sebe da će čin se s njon posvadi bit sritan.
a je li sad stvarno sritan, a?
e lipi moji, volila bi ga trefit, pa da mi reče koliko je sritan, e...
to bi me baš zanimalo, e...
posal - autoportret laptopom by xvii
danas ću bit tot negdi do iza pet uri pozapodne...
triba dicu učit letriku.
e... jutros san lipo radila moju letriku, poza tega obid i trčanje po merjanu, a sad ćemo navijat za naše (ne zaboravite gledat utakmicu). a blog, a? e tot ću stavit jednu lipu pismu. zaradi čega, a? niman poseban razlog, jednostavno san dobre volje, dan mi je bija lip. običan i lip, eto :)
e... ja san peršona kojoj nikad u životu nije bilo dosadno.
[mislin da ni sama nisan dosadna, ali neće narafski baš svi bit tega mišljenja - nima veze, nisan dukat da se svakom sviđan. fala lipa onima ča me vole,a ko me ne voli, neka me i dalje ne voli i to je to, svakome sritno bilo.]
kako mi nikad nije dosadno, evo još nekih litrati o' ovih dana. najprvo ka ča i priliči, split.
ha, evo i poljuda, ovo mi se nikidan nije dalo vozit tonobil, otišla san pjehe do plodina i puten san uvatila ovi litrat. pari dobar, a? a šta jema po butigama, a? ma uglavnom spiza, nisan ni vazela taj dan ništa posebno, dvi tri stvarčice, protegla noge i eto...
noge se najbolje narafski mogu protegnit na merjanu. moran se pofalit da san danas trčala odlično, spinut - bene, zacrtano učinjeno, tot san mislila stat, ali ma ke, trčanje vuče i stignen skoro do instituta. odlično drugi put ću provat odvalit jušto to spinut - institut, u komadu. nisan duže vrime, ali znan da moren, puno puti san to već u životu istrčala u komadu.kad greš trčat, ajmo ča skupa, predlažu neki. ma ajde lipi moji, ja san privatnik,mene toka puno radit,gren kad stignen i dok bi mi se iko pridružija ja san već na drugu bandu merjana. niman ja vrimena za dogovore.
tako je kako je, život je teatar, pitanje je samo koju ulogu imaš i kako se nosiš s njon. možeš izabrat i da je ne prihvatiš ako ne valja, e... kako, a?
evo, ovo je zagrebačka ulica, s live bande je nekad bila znanstvena knjižnica, s desne đardin. svak u splitu je moga birat di će. izabrala san knjižnicu i tot spremila mnoge ispite. nije me bilo briga ča pijanci spavaju desno i kurbetine viču jedna na drugu. niko im nije branija da priđu ulicu, bili su s desne bande jerbo su tili tako. ekola, gren ča, vrime je za finit ovi post. jemate pozdrav!
e...
dragi muški rode,
nismo se odavno ovod vas spominjali, pa ćemo sad malo, e...
pun je internet golih ženski. na tv i u foje isto. svaka coolerica ča se oče da je in se slikala gola i dala slije u javnost. narafski, ne triba samo to učinit, kad ne znaju ča će sa sobon i ne moredu se dokazat na bilo koji pametan način, onda snime i pornić.
i tako di god doša da doša, šta god ušteka, net oli tv, samo gole babe.
e na ovu moju stranicu neće bit tako, narafski. kakve babe? šta će mi babe?
ovod ćemo jušto sad poč vidit jema li koji zgodni muški i to obučen i to u mudantine jerbo je to uza mudante najbolji muški bokun robe. 
dakleM, dragi muškići, triba trkat po merjanu, plivat, izgledat dobro, pa je sve drugovačije. a pamet? od vas niko puno pameti ni ne očekuje, ali eto bar ne triba bit zločest oli lažljiv, o' tega reste nos a i uši na miru ča se zove prikovišje.
malo san švrljala po jubito i našla nešto veselo, lepršavo, litnje. možda dobijete i koju idejicu apropo mudantini za lito koje samo ča nije stiglo.
ja već brojin dane kad ću u more, hehe :)
opče nije bitno ča piše 2009., sve će to bit moderno i 2010. neće se mudantine puno prominiti u godinu dan ka šta ni muški rod neće tako brzo postat puno bolji vengo ča je, e...

napravi nešto
šta nisi odavno.

zapleši,
potrči,
zazviždi...

baci balun visoko,
preskoči priko konopa...

nasmiji se,
budi sritan.

život je jedan,
svaki dan je tako poseban...
Ako ikad privališ priko usna rič za jubav
koja više nema ime
to je ono čega ja najviše se bojin
da ne ostanen ka kolona bez cime
i kad me zadnji put ka suzu potiraš
grube beside kad prikinu mi dah
i nema načina da pomirin se s time
da san vako osta sam ka pas
zoven te, a puka mi je glas…
Sad znan da jubav ništa ne vridi
srcen kad na nju san iša, uvik bi pâ
i da provon bi puka o hridi
koje podlo je sakrila magla, ledena kiša i mrak…
a moran biti jak.
Digod kad san sam, povirin u spomenar
a nije baš da dičin se sa njime
jerbo tuče me ka bič svaka slika oli rič
šta je predugo u srcu podstanar.
I nema milosti za jude kao mi
grišne kada su na svit zinili
ja pomolit ću se Bogu, ali podnit ću to s nogu
da san vako osta sam ka pas
zoven te, a puka mi je glas…
Sad znan da jubav ništa ne vridi
srcen kad na nju san iša, uvik bi pâ
i da provon bi puka o hridi
koje podlo je sakrila magla, ledena kiša i mrak…
a moran biti jak.
----------------
koja pisma.
bravo za dalmatino.
e...
osin buža jeman i još nešto za danas apropo aktualnoga poteštata.
taj čovik stalno pljuje po obrazovanju i obrazovanom svitu.
šta se tot more, a? - sad će reč neki.
oče li on poč u skulu? oče li se upristojit i kultivirat, a?
neće, e... ne triba to agroseksualcu.
a šta meni triba, a? kruv, mliko, tariguz, meso, jogurt itd. sve ča se zove spiza.
e pa danas san 500 kuna ostavila u konzuma. pođen često i u plodine. te dvi butige se daju nekako progucat.
a butige kerum?
e... te odavno zaobilazin kad god mogu, a od danas ovod svečano obećajen da ni jedna jedina moja lipa neće bit potrošena tot di se pljuje po obrazovanome čoviku.
možda 500 kuna nije puno, ali potrošit ću ja i jopet toliko, pa i jopet, pa i jopet, a svoje pineze višje ni u ludilu ne dan onome ko će pljucat po meni...
e...
tako je to kad se ingleški more naučit za jedan dan, matematika za po ure, a 'vakultet se dobije rođenjem jerbo je ekonomski a i bilo koji drugi fakultet nepotriban...
buža - otel marjan u izgradnji
e...
digla san se rano.
nebo je crveno, zora se probija kroz grane ogoljene zimom.
sve je mirisalo na jedan lipi početak dana.
otišla poslom u jednu firmu.
pijemo kavu, komentiramo ča se je novo.
pomalo već idu i oklade ko će od "vodećih" i "uspješnih" sljedeći u pržun.
onda san čula vic i još se smijen.
gren ga prinit i ovod, dobar je.
ja: " menadžerske ugovore su naručivali za 50 000 kuna jerbo su navodno specijalni. lipo. šesno."
moj sugovornik: "narafski da je menadžerski ugovor specijalan i da sastavljanje takvog piza barenko pedeset iljada kuna ako on osigurava otpremninu i u slučaju da se ukaki, pa i do nosa, a i prikovišje nosa. koliko bi takav ugovor triba pizat, a? 5 kunića, a? "
uajme...
kad me uvatija smij, nisan mogla stat. 
još se smijen...
a očemo reč ko je ovo reka, a?
ma ke, neću otkrit sve tajne, ne dolazi u obzir.
uštekajte zvučnike, gre lipa pisma...
ta tvoja barka mala by XVII
----------------------------------------------
e...
u godinama i misecima ča slide povoljno će se prodavat puno tega ča je došlo na brzinu, politički, bez rada.
kako znan, a?
e... za poludit puno kompleksnin matematičkim proračunima se more pokazat da kad je biznis sagrađen na brzinu, političkim putem, brez kvalitetnih temelja, put do stečaja, pržuna i sl. opče nije težak.
živi bili, pa vidili.
možda koji brodić i jeftino kupili, hehe...
pogledajte samo ko je sve otiša u prdac u manje od godine dana,
bit će tega još.
mnogih mi opče neće bit žaj.
-----------------------------------------------------
narafski, svaka povezanost slike i teksta je slučajna, nisan ciljala ni na jedan konkretni brod, ali da će mnogi u spliski acy prominit vlasnika, oče...
e...
ljude, stvari i događaje već neko vrime promatran na sasvin nove, posebne načine, pa mi se kroz to vrime događaju samo izvrsne stvari. ![]()
prominila san puno toga, sve na bolje, narafski... ![]()
sritna san, vesela, sve me dobro gre. ![]()
ćutin se lipo, posebno. ![]()
u ime tega ćemo navit mužiku... ![]()
dobru narafski. ![]()
guštajte!
http://www.jutarnji.hr/vatreni-susret-jadranke-kosor-i-boruta-pahora/485381/?foto=3
e... ovih dana malo promatran po susidstvu. neki tonobili stoje o' isprid kuća, ne gre se na posal iako se nije otišlo skijat. a šta će reč, a?
eee... jema onih koji posal nisu dobili zaradi tega ča su vridili i znali radit, vengo je recimo za njih urgira barba mesić - pricidnik u odlasku.
onda su na temu poslu mislili da nije potriba ništa radit, držali su se s visoka, pravili važni, ma ukratko zahebavali sve redom i svi su morali mučat, činit kuco jerbo, bože moj, ko bi se sad moga zamirit pricidniku mesiću.
e ma ovih dana došli izbori. došli i prošli, izabran je novi pricidnik, barba mesić gre u penžjun. neće ga se baš višje toliko slušat, neće baš višje bit toliko trte o' njegovoga lika i djela i oni koji su jemali vezu kod njega i zahebavali svih su narafski već doživili da ne mogu poč na posal jerbo oni zahebavani su sad pomalo počeli zahebavat one koji su ih zahebavali.
nisan u životu baš za osvete, ali razumin maloga čovika koji je deset godin trpija i guca tuđi vezaški nerad i šporkicu i mora mučat. sad višje ne mora mučat, pa je reka barenko rič dvi.
i šta bi dalje, a? e... dogodila se bolest, zove se postizborna. vezaši su sad na bolovanju do daljnjega dok se barenko malo izborni konfužjun ne stiša, e..
a šta će poslin, a? snač će se već. uselit će se i jopet u nečiju kuću,uvik jema koja mona koja će otvorit vrata. nač je i jopet kakvu vezu, a dakako drugovačije, a? jerbo, da su znali svojim radom i znanjem prolazit kroza život, bili bi i prije prolazili. ne bi im opče triba barba mesić.
kako meni nije triba, a? 
e... onima koje volimo želimo sve najbolje.
nek ti dan donese sve što noću sanjaš...
sve ti sritno bilo.
i duša i tilo...
e... noćas učinilo nevrime. poprilično.
ujutro me uvatila volja poč trčat na merjan. stavin na se robu i otiđen brez tonobila.
neš ne tonobilon, bolje neka danas stoji di je - reče mi moj kumpanjo ča se zove špurijus oli intuicija i ja ga poslušan jerbo san vidila da kad ga god ne poslušan ne bude dobro.
ponesen sa sobon malu lumbrelu, onu ča stane u boršu oli u žep o' kapota.
na merjanu jopet počne grmit, cipaju gromi. trčin. moš vidit tek di kojega čovika ča čini isto. šuma vonje na kišu, prethodnu i buduću.
najedanput počne. jaka, prejaka. zove me mater na mobitel.
- e - javljan se
- alo, pa grmi, šta ćeš sad? - zabrinuto će mater
- pada već i kiša, nima veze, jeman ja lumbrelu - mudro ću.
- oli si nosila lumbrelu na trčanje? - stiže pitanje
- jesan. šta fali nosit lumbrelu ako vidin da je vrime gnjilo? šta jema veze da san išla trčat tako? oli nisu i sa štafeton mladosti trkali, nije smetala za trkat, pa ne smeta ni meni lumbrela. taman su štafeta i lumbrela iste veličine... aaaaa, aj bog, evo vitar je jaki, ne moren višje pričat.
na potezu zvan sam institut oli punta merjana je skoro okrenilo i mene i lumbrelu.
e ko mi je kriv ča nisan veliki čovik, šta san mali, majušni čovik bolje rečeno žemskica, a lumbrela mi je isto malešna, more bit da samo dica jemaju manju. e a štaš, ta mala more proč za trkanje, utiraš je u ruke ka štafetu i trči s njon ozaren, ponosan i sritan. da poneseš veliku, onu ka bročanin, svit bi ti se smija, e... narafski, pod uvjeton da ikoga trefiš.
dobroooo, stat ćemo minut na autobusnu stanicu, namistit kapu, obrisat očale za sunce o' kiše, vezat špigete i napustit pet šest svita šta se sakrilo tot o' nevrimena. niman danas baš volje slušat grintanje i ronjanje, a vidin stariji su judi tot, znači vjerojatnost da počnu kukat je poveća.
idemo, sklopljene lumbrele, kroza vitar, savladaj otpor i trči, trči, trči... pobijedila san prirodu, a da mi je sve to skupa zapravo bija i gušt, e da vam to rečen ne bi mi virovali, ali baš je tako. eto, pa ko će virovat neka viruje, ko neće ne mora, šta ću mu ja, e...
a virujete i u ovo ča se more vidit na litratima niže, a? odron, e... zavoj kraj kašuna. fala ti bože ča san slušala špurijus, baš me dobro svitova. sad bi mi baš triba tonobil, sigurno, e... eto i radnika cestara, valjda su tijekom dana uspili maknit ovi kamenčić sa ceste, e...
ja san uspila proč, uvatila san još i pogled put broča ka i bokunić sunca koje uvik dođe poza kiše.
e... sutra će tribat činit kuco, mučat, ne smi se ništa govorit. vidili smo ča smo vidili, čuli smo ča smo čuli. inače se ne pačan prikovišje u pulitiku, ali sad nekako jeman potribu reč:
jutros je na rvacki radijo šjor bandić na nečuveno sramotan način pljuva po intelektualnom radu, mislin radija je to i prije u kampanji, ali jutros je to bilo degutantno do te mire da san osjetila potribu reč ovo ovod. fala.
e... apropo ovega: http://xvii.forumotion.com/posal-f9/duznici-t78.htm stiga mi je poziv sa trgovačkog suda za glavnu raspravu. čekali smo samo godinu dana.
valovi i cime, izložba u fotoklubu u marmontovoj
e...
nešto jako dobro morete ovih
dana vidit u fotoklubu u marmontovoj.
autor: branko ostojić
izložba: valovi i cime
ulaz: besplatan
brodi, kolure, prove, odlično nešto...
ma neću van višje reč, vižitajte izložbu, e...
by branko ostojić
e...
stalno u ovoj državi moš čut kontra libri. šjor milan bandić kako vidin svoju kampanju gradi na temu ča di god stigne viče "doli libri! živila nepismenost!" tako je i jučer na sučeljavanju na rtlu i jopet optužija šjor ivu josipovića da on zamislite čita libre, a to je ka nešto puno grubo, za meknit u pržun, neoprostivo.
baš me zanima ča bi nam šjor milan u splitu izora? merjan?
e bravo, ši, i knjižnice bi tribalo potaracat sa zemljon, to bi on i poteštat skupa zgušno učinili... jerbo, koji to pošten čovik čita, a?
od libri svako zlo, hitler je bija baš pametan kad ih je meknija na lomaču.
jo, kako mi se gadi ovo veličanje nepismenosti, još od milasa, pa na dalje... ali eto, narod to voli, šta ćemo...
u svakom slučaju moj glas dobit neće.
narafski, s posebnim oduševljenjem smo jučer svidočili i come backu šjor ive sanadera. brez njega nam je bilo puno teško, ronili smo krokodilske suze i sad pivamo i pucamo o' sriće. baš smo se bili i zabrinili da mu se štagod nije dogodilo.
narafski, šempja bija ko je ove tri rige svatija ozbiljno, e...
vengo, kad će ova zemlja konačno krenit putevima poštenja i obrazovanja? oču civiliziranu i pismenu hrvatsku! zemlju u kojoj nemoral nije moral.
ekola gre ča, neko triba i radit... pozdravljan lipo!
e... dugo smo gledali ovih dana, sinjavali, uspoređivali, merkali... odlučit nije bilo lako, bilo je čestitki svake vrsti, lipih, šaljivih, ozbiljnih, onih ča se miču i onih šta stoje mirno. ipak, samo jedna pobjeđuje, po meni najbolja čestitka koju san vidila na netu je u svakom slučaju ovi lipi i šesni bebač... nikidan san je našla na www.net.hr
e... rokete... najprvo su bile mižerjaste, jedva su se vidile oko svetoga duje, a onda raspali ožeži i neka se zna da je arivala dvi iljade i deseta. ništa nisan oštrugucala, sve je tot, jušto onako kako je bilo. sritno!
vatromet split 2010. by xvii