
- di je jubav? - pita je mornar svoju malu o' palube.
kako mu odgovorit, šta reč?
smislila je nešto lipo i napravila to.
šta, a?
nasmijala mu se na vratima njegovoga broda i rekla mu:
- pojubi me.
eee, toliko ga je ti dan smantala da je zaboravija takujin u kabini kad su otišli na kopno i poslin se vraća po njega.
proč će dani, proč će i godine, a oni njen osmijeh će mu lipo uvik tot stat, neće ga zaboravit, čuvat će ga na svakon vijađu na koji pođe.
eto, tot je jubav, oko tebe, samo tribaš dobro gledat, e...
i vidit pravi osmijeh.
onaj iskreni, e... ;)
e...
nikidan ja malo po knjižarama, to napravin kad jeman bokunić vrimena. tako moš nač koji dobar libar, a njih nikad dosta.
međutin, ovi put nađen jednu misao na onin ukrasnin magnetićima ča ih isto prodaju u knjižaru.
kaže:
lako je volit vrline, nekoga voliš tek kad voliš i njegove mane.
nije loša misao, pa ću je zabilježit i ovod. ;)
jubav by sarah kay
e... sićate li je se, a? zna žena crtat. njene su me slije, ka šta i priliči jednoj šinjorinici, oduševljavale u djetinjstvu, album još uvik čuvan (sad će jedna muška zvir koja sve ovo redovito čita reč kako san ditinjasta, znan, ali neka san.).
nacrtaj mi jubav sarah, nacrtaj je za dobar dan... :o)
još prekrasnih crteža jema ovod, cila galerijica, prošvrljajte: http://www.hellasmultimedia.com/webimages/sarah-htm/sarakey1.htm
e... započet ću dan nečim lipim. dobra mužika, lipe slike, svega par riči, ali dobrih... by tedi, guštajte!
e... tonobil... ča je to, a?
muškiću:
- jubav, želja, strast, statusni simbol, moć...
ženskici:
- prijevozno sredstvo.
evo, ja ovo notajen ka žemsko i moran van priznat da se baš nešto i ne vezujen emocionalno za stvari. ono ča ja mogu volit su judi, dica, beštijie, cviće, a o' stvari mi mogu bit drage neke slike, litrati, možda koja sitnica ča mi je uspomena ka npr. fajerica o' pokojnoga dide. inđinjer san, ali nisan u emocionalnoj vezi sa svojoj škatulon o' kompjutera. barenko mislin da nisan. ;)
ta škatula je tot da služi svrsi, da mi računa, crta i sl., a ne da me voli niti da ja nju volin. kad jedna krepa, onda će doč druga škatula. isto vridi i za fotoaparat, mobitel, telefon, tv, frižider, vrata, postelju, ponistru, postole, kapu i šjalpu.
ako se pretjerano emocionalno ne vezujen za frižider, zaradi čega bi se pretjerano emocionalno moje malo žensko biće vezivalo za tonobil, a? brod još nekako moren svatit jerbo ovod živimo s moren, ali tonobil mi je prijevozno sredstvo. tot nike velike jubavi nima. možda samo simpatije, e... e, znan da će me sad kvragu poslati svi moji poznati ča su muškoga roda i reč mi da kako moren tako grubo govorit. a eto, tako je kako je, tako misli ženski mozak, eto.
koje bi kolure triba bit, koji model?
- muškiću:
vjerojatno se ne bi bunili na jaguara, mercedesa, audija, bmwa i slične zviri. šta višje konja to bolje, a kolure su obično crne, crvene, bile, metalik srebro.
- ženskica:
a ben ti zimu, važno je da je mali. smišan. da jema lipi dizajn i da se lako provlači po gradu. moja se malenkost svakako ne bi bunila na ove modele: mini moris, twingo, koji malecki fiat, panda je najveća opcija. mazda 2, volkswagen lupo, malecki peugeot i malecki mercedes isto moredu proč. šta manje, to meni šesnije i bolje. konjske snage nisu prikovišje bitne, oli ću ih jemat di po splitu duperat? 
narafski, kad bi mi neko tija darovat koji lipi crveni oli crni porsche, eeeeeee, na to se moja malenkost sigurno ne bi bunila. kod tega ne bi tribalo raspravljat o veličini ;)
ča se koluri tiče, možda tot nisan tipično žensko. preferiran crni tonobil (prvo misto), crveni (šta se te kolure tiče, recimo, opće niman puno crvenih stvari, ali za tonobil mi je super) i narafski koluru trule višnje (ova mi je kolura uvik draga pa može i za tonobil). tipično žensko bi vjerojatno izabralo bilo, rozo i žuto.
a vožnja a?
- muškić:
većina ih brez tega ne more živit, to im je jedna o' bitnijih stavki u životu.
- ženskice:
obično su lošiji vozači o' muških i to je jednostavno tako. ženske ča voze ka muški obično jemaju mušku crtu. sad će me napast ženske, ali ja tako mislin, a ovo je demokratska zemlja. (barenko tako mislimo da je demokratska, hehe) zašto tako mislin? zato ča je poznato da žene bolje idu komunikacijske vještine, kreativnost, intuicija, a muškarce bolje gre orijentacija u prostoru, agresivnost i sve ostale stvari ča su povezane s vožnjon. to je tako jerbo su nan tako građeni mozgovi.
zaradi svega tega ja ne želin bit vozač formule 1, želin samo bit jedan normalan šofer koji neće ugrozit ni sebe ni drugoga, a ni imovinu. trudin se učit, dikad me gre bolje, dikad lošije.
najveću muku su mi predstavljale poligonske radnje.
http://www.herz.hr/ispit_uv.php
danas je bilo učenje i s posebnin ponoson ću ovod notat da se (i to više puti zarednon) uspilo napravit 1., 2., i 3. radnju. 4. radnja je brzo kočenje, to ćemo tek radit.
slavin, slavin, slavin :)
zafalit ću se mome instruktoru nebojši banoviću ča je jema pacijence (strpljenja) da mi to pokaže i nauči me. pokaza mi je još dosta tega ča prvi instruktor nije bija. nadan se da će i dalje ostat normalan i dovest me do vozačke dozvole i tega da moren upravit tonobilon ka čovik.
narafski, vozija se ovih dana i grad, a to ću sve i još vježbat. narafski, napisat ćemo ovod kako gre, dikad će bit bolje, dikad gore. u svemu ovome triba jemat na umu da su po pitanju tonobila muškarci s marsa, a žene s venere. jednima jubav, a drugima prijevozno sredstvo. jednima strast, drugima nužda.
najviše volin kad me drugi vozi, ali naučit ću ja to, ne zvala se ja nada. ipak, nikad se prema tonobilu neću moč odnosit ka prema nekoj moći, moć mi je znanje i ja. meni znanje nosi pineze, kontakte i sve ostalo s moći povezano. tonobil će me samo odvest o' splita do trogira, a neće on reč za koga će se radit, a za koga ne i koga ću zaposlit, a koga ne, vengo ja. ko je onda tot moćan. ja oli kanta o' lima? vjerojatno neću jemat ni ne znan koliko strasti po tom pitanju, ali vozit ću. vozit ću jerbo dosadilo mi je ić na noge i da me drugi voze baš uvik, e...
nastavak slidi, tonobil gre dalje ;)
e... bilo je pisama, više mi ih se svidilo, ali bilo je i revanja. ne znan, nekome se svidilo jedno, nekome drugo... ovo je bija moj favorit. nije odnila pobjedu, ali duboko virujen da će se žestoko vrtit na radijo, tv i bit hit i to zaradi tega ča dobro pivaju, ča im miritaju i riči i note i ča su joči najlipši dil jubavi. modre, zelene, crne, kafene kako kome, e... ;)
e...
- karat mi se triba, karat se oču! - reka je smojin meštar u velome mistu.
kažu da di nima svađe nima ni jubavi. more bit da jemaju prav.
u arhivi oli na šufitu ovega bloga morete nač rič dvi o temu kako dalmatinac tipični kužinaje, kako čini nered u banju, kako čini monade kad triba poč u likara, kako se kara (o tega naime živi i to višje vengo o' arije i spize; to mu je spiza za dušu), kako misli da je sa mirama 190/100 lip, kako vižitaje špajzu i carini frižider u vrime slatkoga, pašta i torti, itd. ko do sad to čita nije, neka poćiri u šufit, a more poćirit i oni ča je već čita jerbo uvik je aktualno, e...
ja gren notat još rič dvi o njegovon liku i djelu jerbo kompleksna je to tema, jema se tot šta reč, e... počeli samo ovi tekst sa karanjen, e... postavljaju se pitanja:
ča čini poza svih onih monadi koje je izveja kad se kara, a?
ča čini poza svih onih grubih i šporkih riči koje je onda reka, a?
narafski, nije on to tako mislija, to se tako samo reče i nemojte nikako mislit da on to tako stvarno misli jerbo dobar je on i korektan, prema ženama pogotovo, di bi on išta grubo reka jednoj nježnoj ženskici, e... ma isto je reka, e...
ča čini poza svih onih bogova i gospi ča ih je izbeštima?
ča čini poza svih onih rašpi, bombi i rivolvera ča je vika da će ih izvadit, a?
mislili ste da je to jedno skroz pitomo i mirno biće, e... znan. e, ma falili ste. jerbo nije van to slavonac, vengo dalmatinac, a za njega je tipično da iz stanja fjake i linosti brez problema priđe u stanje fotanosti, snervanosti i onda veliki prasak počinje. da, od njega i njegovoga visočanstva počinje jerbo on je centar svega. narafski, najviše je u centru vaših misli, misli svoje matere, sestre ako je jema i dice, briga koga drugoga za njega, ali dok on to svati, proč će još koji vik.
mislite da će poza svega doč skrušeno i mirno i reč:
- skužaj, puno san falija, bija san zvir, a ne čovik, skužaj molin te.
je, je, doživit ćeš tako nešto, je, malo morgen, ma ke, e... ako se dogodi da on ikad reče oprosti, morete smatrat da se dogodilo veliko čudo, mirakul, e... jema samo jedna stvar koju mu je teže reč o' riči oprosti. šta? a riči volin te, e... oprosti i volin te su tako najteže izgovorljive riči, pogotovo kad se (strastveno) voli. to bi tribale bit normalne riči u jubavi, ali s dalmatincon tipičnin ništa nije normalno, svaki dan je specijalni slučaj, sve je komplicirano, pa tako i jubav, odnosno karanje jerbo te dvi riči su vrlo usko povezane, barenko ovod u nas u dalmaciju, možda i nisu kod ledenih ingleža. i narafski, rič karanje u dalmaciji znači svađanje, e... da ne bi bilo zabune, e...
a more li bit vječno svađen sa vama, a?
ma kakvi, to ni u ludilu, onda mu je krivo, grize se i ne more po noći joka sklopit. ipak, rič oprosti će teško reč oli je neće opće nikad reč.
znate kako će se ič mirit (oli barenko za početak ponovno progovorit), a?
NA ISTI NAČIN KAKO SE PRIJE KARA. ŽESTOKO.
jednostavno će se stvorit ka jedna zvir, i jopet će vikat, derat se, bit ćete mu krivi za sve probleme na ovoj zemaljskoj baloti i njenoj okolici a i šire. vi, e... a da ko drugi, e... jerbo da dođe, recimo, u neku butigu tako urlat zvalo bi mu ludnicu, samo vama to može činit i zaradi tega i čini. mogli bismo reč da je to usko povezano sa bliskošću. šta se ćuti da van je bliskiji, to se žešće kara, a mirovne misije su mu i jopet karanje i tako uvik. drugovačije ne zna i neće.
šta činit?
dvi su mogućnosti: najprvo ga puštit da se ispuše, pa ga lagano smirit i puštit mu da se pomirenje po koje je doša odma dogodi oli najprvo ga puštit da se ispuše, pa ga lagano smirit i poza tega poč ča, pa neka se onda još malo misli, smisli i dođe još koji put, možda će onda bit mrvu bolji, e... treće nima, morete samo poč negdi drugdi i zaboravit dalmaciju, e...
narafski, najlipše bi bilo da dođe ka čovik i reče oprosti, e... samo ne zna on to bidan, a i neće.
ekola, to bi bilo to, gren ča, poslušajte ludilo pismu o' gibonnija. na temu oprosti, e...
u ovoj pismi morete čut puno lipih riči o jednoj mojoj velikoj jubavi. narafski i slike su ludilo, zaradi tega slušajte, gledajte, guštajte....
e... evo me... jučer me tokalo do kasno radit, jemali smo jedan bitan posal dovršit za jednega poznatoga stanovnika našega grada.
ujutro se dižen najranije, o' isprid fine san već prije 7 i po ujutro. polažen pineze o' jučer.
poza tega mi je tigrić jema još jednu operaciju; to je narafski i jopet učinija dotur za beštije, veterinar bošnjak , fala mu lipa.
inače, za sve ča me pitaju: tigrić je dobro, ono ča mu je nedavno skinuto je bija tumor, sad mu je skinuta još jedna kvržica, a izgledi da će sve bit dobro su dobri. ipak, držimo mu palce, da, da, uvik je dobro i bokunić pozitivnih misli stavit uza se, e... ;)
narafski da se jutros već bilo i u računovodstvo, a radi se i ostali posal. pozapodne me jopet toka vozit tonobil.
dakleM, sve u svemu strka i trka, pa ajde, da dan bude lipši, evo jedna dobra pisma. koja, a? a o gibonnija, e... jerbo kakav bi to misec jubavi bija brez tega šjora, a? guštajte! pozdravljan lipo!
e... ne znan kako autoškole koje su vam o' interesa (jerbo u njih npr. idete oli van idu dica oli unuci), ali ona u koju ja gren (AUTOŠKOLA GOLF Split) je proradila!
misec dan, naime, nije radilo 11 autoškola na spliskome područuju, 7 baš spliskih (ovo mi je informacija iz novina oli foja) zaradi jednega problema ča im se javija oko naobrazbe stručnih voditelja. oni ča su stvar riješili mogli su ponovo počet radit. kako je moja malenkost svatila, voditelj autoškole triba jemat višu oli visoku prometnog oli pedagoškog smjera i 3 godine instruktorskog staža. brez ovega nima rada.
danas me tako tokalo vozit tonobil. moran van reč da me bilo straj na početku, parilo mi se ka da se sve zaboravilo, ali ajmo pomalo, izađe se nekako s parkirališta na solinsku, pa put poljuda. tot mi se dogodilo jedno šlampavo minjanje trake, pazit ću drugi put, obećajen. onda smo se mrvicu zavrtili ka trotuli o' ispod tega stadiona, pa put škvera, poza tega mljekara, industrijska zona, solin. onda nazad u split. šjor instruktor mi nije tija reč di ćemo jerbo da mi je odma reka da ću u trećoj vozit tuda poza misec dan nevožnje, uvatila bi me panika, vikalo bi se ajuto mama mia. ovako, kad se već došlo, nima mrdanja, šta je tu je, vozi. to je prošlo neloše, puno bolje o' mojih očekivanja. narafski, poza tega smo jopet malo po splitu išli jerbo nima splita do splita, di ćemo vozit ako nećemo po splitu. na mažuranićevo mu govorin: 'bogu fala nisan u nikoga ozvizdila, ali znate, triban još uvik bit na oprezu, jemamo još do solinske šta pičit." pomalo, ulazin u parkiralište, pomno, s pacijencon, op, op, pazi da ne završimo u kiosk s paštama i kruvon i eto ga, sat je finija. nije loše. poštivalo se crveno, kiksića je bilo, ali to je par manjih kiksića; najviše me snervalo to šlampavo minjanje treke, drugo, ajde, dobro. bilo me je očajno straj jutros prije vožnje, sad mi je lakše. a zapravo, kad se mrvu bolje promislin, nisan se ni plivanjen bavi o' kraja desetoga miseca, pa i jopet neću potonit kad za misec oli dva, ovisno o vrimenu, skočin u more. vještine se ne zaboravljaju, ali se vježbom usavršavaju. eto, put do vozačke i šofera (jerbo ja mislin i vozit, a ne vozačku držat u škafetinu) se nastavlja.... držite mi palce, navijajte za me. fala! ;)
e... već danima radin brez prestanka, brez fermat. iza mene su ure i ure održanih poduka dici, rad sa ostalim strankama, odnosno za njih, rad za firme/poslovne subjekte, kartušina itd itd itd. radi se radnin danon, petkon, svecon, suboton, nediljon. a šta ćemo? mora se, a kad se mora nije teško. nisan lupeška čer, nisan ni furba ča gleda živit na tuđe špale, a nisan ni šešeljeva glasnogovornica pa da mi republika rvacka nakrca iljade kuna u poticaje ( http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20080212/novosti07.asp
http://www.slobodnadalmacija.hr/20080212/novosti07.asp ).
zaradi svega mi je baš bilo lipo kad se pogledalo u rokovnik i ustanovilo da je danas pozapodne prazno. ludilo, odma ćemo isključit mobitel, poč do frizeraja ošišat se, opiturat kosu, odmorit se malo, a ako bog da sriće, uvatit i bokunić pozapodnevnoga sunca. ;)
očemo li finit ovi post, a? ne bi vi još, e... ma ja oču. ne da mi se višje ništa notavat ovi momenat, tako je kako je, drugi će put bit bolje... do tad guštajte u životu, jubavi, svemu. pozdravljan lipo! ;)
e... finilo je valentinovo, ma Jubav nije... evo još jedna lipa pisma. oduševljava. zaradi tega je morate poslušat. pod obavezno. ;)
neka vam jubav bude lipa - sritno valentinovo - happy valentine's day , klik za veće
by XVII, voštane pastele
e, neću vam reč kako se zovu jerbo svak bi im ionako neka svoja imena da...
pokušajte i provjerite kako se slažu ovod:
http://www.valentinovo.net/love-tester-ljubavni-testovi.php
(hm, bolje rezultate postiže s imenima vengo nadimcima) ;)
KASNI SJAJ
Tražim te
kao što nagli valovi prispjeli
sa mračnih mora i već sasvim umorni
od huka noći ištu uvalu
zasjenjenu modrim klisurama
počinka.
Ljubim te
mirno kao šuma večernja
svoje košute i zemlja
svoju snagu i svoj kasni sjaj,
zabrinuta pred tišinom voćnjaka
i pred polaganim odlaskom ruža.
Vesna Parun
split jema puno lipih pisama, šta je je, ali eto, gren mrvu do rodnoga grada ovako u mislima kad već moran radit po cile dane i ne mogu poč realno i "vazest" ću tot jednu dobru pismu za ovi blog. guštajte!
Ž E LJ A
Želio sam te danima, želio godinama
i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od želje i beznađa
i umro sam sasvim i više me nema.
A želja je moja uvijek živa ostala
i bez mene živi, u zraku izgubljena.
Nikola Milićević
e... postoje optimisti i pesimisti, optimistima se obično štagod dobro i dogodi u životu, oni o' limuna uvik učine limunadu, pesimistima, pak, život dade paštu, a oni o' nje učine kakicu. postoje stvaraoci i oni ča samo duraju na ovu zemaljsku balotu, stvaraoci obično štagod i stvore, a oni ča samo duraju i sebi i bogu su teški. evo par dobrih misli; ovi iz skupine pesimistično duranje vjerojatno ni neće ništa razumit, pa im najbolje je zaradi tega priskočit rige ča slide. ekola, gren ča, posal me zove, još jedan radni viked mi je tot sa menon ;)
Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.
Eleanor Roosevelt
Okreni lice suncu pa će sjene pasti iza tebe.
Tajlandska izreka
Kako će drugima upravljati onaj koji ne zna upravljati sam sobom?
Konfucije
e...
evo najprvo bokunić krnjevala u litratima:
jeste me poznali, a?
petajen roge. kome, a? svin furbama ča gledaju ne radit ništa i živit na tuđe špale, e...
narafski, i ove godine se tribalo slikat sa zvizdon večeri, ove godine je to bila blanka i to poza skoka o' 2 i kvarat. iz kaštel sućurca, narafski.
kako se to ja svake godine uspijen slikat sa zvizdon večeri, a? a more bit da ili znan prikovišje svita ili znan kako pitat da se učini koji litrat za blog, e... a i zvizde se vole nač ovod, na ovi planetarno popularni blog. eto, tako jeman te litrate, e... :o)
ovi se litrati čekaju cili dan, znan, ali prajac jubito je jedva proguca ovi mirakul o' splitskog krnjevala. pogledajte i počujte. redom. sve ćete nač: i krnju tovara monstruma, premijera i njegove adute, medvida i kler s istoka (ovemu šjoru zafaljujen ča me slika sa zvizdon večeri), druga titu. čut ćete i za šta je sve krnje bija kriv i vidit ćete kako ga je na kraju vrag odnija.
sve snimljeno mojin kodakon o' 5 megapikselića ča piza iljadu kuna. ekola, to je to, finile su još jedne maškare. počela je korizma, tribalo bi se čega odreč. ja se odričen dobrovoljnog i prisilnog rada za neradnike, takve tiran o' sebe i ako ću štagod kome dobrovoljno dat, to će bit unicef, a ono ča pita država, bože moj, triba dat, e... to se zove građanska dužnost.
e... večeras bi tribale bit maškare, bidnoga krnju će užgat poza pustoga veselja i monadi. nadan se da će fermat kiša i da će se to događanje dogodit, e...
zanimljivo je da svit voli označit krivca. krivnju ipak ne pridodaje skupini, vengo je individualizira. pošteno. samo na koga, a? a na krnju jerbo ne moredu na one ča su stvarno pokrali škver, vazeli skupe i preskupe reloje, a ne znaju bidni reč odakle im pinezi za to i slične mone i monade. one ča jemaju i otoke i potoke, a prije 91. nisu jemali ni za gače. narafski, kad bi individualizacija krivnje bila sprovedena na stvarnog krivca, a ne bidnega krnju onda bi ovi svit bija pravičan, jema bi ča bi zdravoseljački rekli jaja, ne bi bija licemjeran, bilo bi puno bolje i drugovačije život na ovu zemaljsku balotu, e...
dok se promjene u tom smislu ne dogode, jemamo maškare. samo će dite jemat petlju vidit da je car gol, pedro će visit, neka užgu krnju! tako je najjednostavnije.
a moreta, a?
e... da pitate bilo kojega čovika, svak će van reč da zapravo ne voli te sa sto čunki, da voli istinu, poštenje. a ča je stvarno, a? stvarno ti je čovik moj, da kad rečeš istinu i to brez ikakvih moreti nisi nikome puno drag. ča će judima istina i poštenje, a? oni onda moraju isto tako igrat, a bolje je narafski ne jemat kičmu, jemat sto čunki, sto bandiri u boršu i bit šetebandjere oli kako vitar puše. drugovačije, nisi faca, nisi moderan.
večeras ću ipak probat poč u maškare ako ferma kiša. moji razlozi su nešto drugovačiji, maškare mi uvik pruže bezbroj koluri, inspiracija, nešto pravog i nešto falšeg veselja; neka jedne i druge vrsti, ovu falšu ću samo gledat, e...
na šentencu i partencu ću se samo smijat jerbo vjerojatno nećemo ni doživit vrime da za sve ne bude kriv baš krnjo, vrime u kojen će bar jednom bit kriv oni ča je stvarno ukra, e... i oni ča mu je drža vriću.
ekola, ako me trefite (narafski, tribate me i pripoznat jerbo ću se umaškararat) i ako jemate dobru masku, puštite me da učinin vaš litrat, možda završite i na netu, e... ;)
radin, cili vikend, danas. zaradi tega jos jedna dobra o' nasega olivera... za gušt.
Slatku ješku od ljubavi koju bacila si ti
ovo je ludo srce moje moralo probati
Prolazim kroz oluje od kada otisla si
ka mornar bez mora ja san bez ljubavi
Tu na moju dušu tuga mrižu bacila
u dubine odnila, pa mi nima svitla
koje sja iz oka tvog
Tu za svoju dušu s morem bol podili' ću
s galebima čeka' ću, možda će te plima
ostavit prid vratima srca mog
e.. počela je vejača, misec jubavi, maški, karnevala... ove godine je posebna jerbo piza čak 29 dana. stavit ću ovod svega lipoga, a za danas evo jedna jako dobra pisma o' našega olivera. narafski i spot mu vridi bogatsvo... obavezno pogledat i poslušat, guštajte!