
u danima uspomena - čempres na merjanu by xvii, slikano nikidan
e... uvik san na merjanu i baš se sebi čudin kako i prije nisan stivala litrat ovega čempresa na moju stranicu. ajde, bolje ikad vengo nikad, e...
stavit ću ga evo sad u ovo virme, vrime ča je vrime uspomena i sićanja.
ne moredu svi čempresi ni na grobljima rest, je li tako, a? jema i merjanskih.
kako ovih dan gremo po grobljima, a jopet nisu svi u mogućnosti ni to učinit jerbo su daleko oli ih čagod drugo sprječava, eto, jedan čempres - neka nam pogled na njega bude za sićanje na sve drage, sve one ča ih višje nima, ali žive i dalje u našim mislima i srcima.
e...
prikjučer san trefila kumpanja Borisa ča je sa menon odija u razred u srednju elektrotekničku skulu - pričamo, komentiramo događaje - pozdravili smo se ričima: "čuvaj se!"
jučer san trefila drugoga kumpanja, Pavu. i on je sa menom odija u razred u srednjoj elektrotekničkoj skuli - pričamo, komentiramo događaje - pozdravili smo se ričima: "čuvaj se!"
danas san trefila susida iz kvarta, šjor Antu, on nije odija sa menon u razred vengo sa mojon materon i to u osmoljetku oli u pučku skulu - pričamo, komentiramo događaje - pozdravili smo se ričima: "čuvaj se!"
kažu li ljudi baš brezveze te dvi riči, a?
pari mi da je oko nas arija ča se teško diše; valjda ćemo disat sutra.
tuga za prijateljem, Ćićo by XVII - slikano jučer
_________
sanjala san noćas hrvatsku u kojoj njanci jedno dite ne uči falšeta ka ča je ova, sanjala san noćas hrvatsku u kojoj njanci jednu beštijicu neće doč cijepit šinter , sanjala sam noćas hrvatsku u kojoj judi brez straja da će bit ubijeni prolaze i voze, sanjala sam noćas sve šta niman. sanjala jerbo samo snovi čoviku (a i beštiji) ostaju u ovoj bidnoj, prebidnoj zemlji.
e...
dobro jutro. narafski ako ste noćas opće uspili štagod zaspat poza onega horor filma ča se zove dnevnik.
hrvatska je postala zemlja u kojoj prije vengo uštekaš tv moš reč:
gren vidit koga su danas ubili.
višje postaje deprimirajuće, beznadno, a svaki dan se pitaš ko je idući. u vlastitoj domovini se sve višje ćutin ka furešt, ovo ča se događa nije ni moj svit ni moj svjetonazor.
vrimena su sve grublja i grublja, nisu po miri čovika. 
prije izbora govorili su da nam je hdz vratija optimizam. a šta bi bilo da su nas bacili u depresiju, a? koliko bi onda banaka i pošta bilo opljačkano s bičvom na glavi, koliko bi onda bilo propucanih judi usrid bila dana, koliko tonobila dignutih u ariju, koliko bi onda bilo falših profešura, sudaca, inđinjera, likara itd. ?
u nadi da danas neće ubit nikoga pozdravljan vas lipo.
iĐemo dalje optimistično i presretno u novi dan u sasvim sigurnoj zemlji, zemlji visokog standarda, kulture i tolerancije. pravnoj i nadasve demokratskoj hrvatskoj... zemlji koja će jako brzo u EU.
jerbo, ko bi bija lud da propusti bit u njenom društvu kad je tako solidno uređena, a?
Tigrić, 2001.-2008.
noćas je moj Tigrić partija u vječnost. sva naša ljubav bila je s njim.
ne moš čovik moj virovat koliko je ovi mačak moga osvojit srce. uvik ću ga volit.
ovo je jedan stariji snimak, napravljen mobitelom.
-----------------------------------
beskrajno hvala doktoru ivici bošnjaku i dariji bošnjak na svoj pomoći.
e... nikidan san tila za dvoje dičice različitog spola vazest nike igračkice. mislite da je lako kupit igračku, a? ma ke, e, to opće nije lako. lako je ako u butigu vazmete koju nakazu, pušku, rašpu, bombu oli rivolver - tega su pune butige i to opće nije problem vazest; narafski u ovoj štoriji problem san ja, ja jerbo takve igračke ne vazimljen.
o igračkama jeman stav koji kaže da tribaju bit za:
igranje dice, a ne odraslih; za razvijanje kreativnosti; maštovitosti; za socijalizaciju diteta, ...
kotra san nasilja i agresivnosti tako da tu vražju pušku nećem kupit. ne sviđa mi se ni komplicirana igračka koju dite more tek samo gledat, a š njon se na kraju igraju odrasli. igračka ne smi bit ni dosadna, mora bit lipa i šesna, nikako nešto ča straši svit.
normalne pupe, kocke, plišane igračke i sl. međutin morete vidit tek u ritkin butigama.
postavlja se pitanje: s obziron da nam se dica igraju igračkama koje potiču nasilje i po cili dan gledaju nasilje na tv, jesmo li mi odrasli bar malo krivi ča ih sve više izrasta u likove koji će brez problema s bičvom na glavi opljačkat banku i ubit čovika, a?
za nač jednu normalnu pupu, jedan normalan tonobil oli motorin i set lapiša oli olovčica (čašica, pernica, lapiši, ravnalo, gumica, oštrilo) za curicu i momčića tokalo me obač cili grad. svugdi nešto gledan, nikako da nešto ugledan. prodavačice mi uporno žele prodat nike ružne pupe u kožnatin kombinezonima i čizmama ča bože me prosti pare kurbetine i kažu da je to hit među curicama i da neću falit, a ča se tiče muškića trpaju puške i nike nakaze. gospe moja, pripala san se. 
normalne igračke san našla u turbo limač (www.turbolimac.com) iako je i tot bilo dosta igrački ča nisu po mom guštu.
toj dici san dosad vazimljala ovakve stvari: balune, dičji pikado, bombone, flomastere, slikovnice, bojanke, drvene bojice. nikidan san u tu butigu nakon višesatne potrage uspila nač jednu šesnu pupu i mali motorin te setove lapiša oli olovčica, a svemu san još dodala i malo čikolate.
priznajan da sve butige o' igrački u gradu i okolici baš i nisan stigla obač, ali u dosta onih u koje san ušla parilo mi je da se nalazin u kući strave. složit ćete da bi butiga igračaka tribala bit kuća radosti, a ne strave.
a da možda uposlimo dicu da rade na dizajnu igračaka, a? jerbo, ovo ča čine odrasli me: snervalo, pripalo, rastužilo itd.
igračke su nužnost (a tribale bi bit i radost) odrastanja, one također grade čovika.
ekola, gren ča, jemate pozdrav!
e... danas san na oralnoj kirurgiji izvadila donji umnjak. 
to znači da san junak dana. 
na bolovanju narafski nisan jerbo opće ne virujen da bi mi ga tilo napisat - svaki put kad pitan kažu mi da je država priporučila da se privatnicima ne daje bolovanje, pa ga nisan ni išla tražit. glavno da doprinose triba plaćat.
od tega se financiraju ovakve:
http://www.xvii-online.com/p-sve-za-lipe-joci/89199.html
toj beleci se i pretporodiljni osigura na trošak poreznih obveznika ove bidne, prebidne zemlje.

ja niman virovali oli ne njanci jedan dan bolovanja.
sad triba preživit bol poza zahvata - navijajte za me. 
fala ti bože da san se tega vraga rišila jerbo od njih niš koristi, samo muka.
more bit da bokunić sliče na muške, a? 
aj, gren ča, dobro da san i živa, notavat ćemo drugi put. pozdravljan lipo!
e...
čovik moj, kad vazmeš u ruke teku oli blok i lapiš, to je tek karta i lapiš. more sve ostat skroz bilo, prazno. moš tot notat štagod lipo, nacrtat štagod još lipše. moš napisat recimo roman oli vers, nacrtat crtariju ča će jedan dan vridit milijune. moš svašta nešto. šta god ti duša i srce želi. a moš i sve zamrčit, ocrnit, notat milijun grubih riči, karta trpi svašta. šta će onda bit u tvoju teku, a? a bit će jušto onako kako moreš i znaš uredit i ušestat oli izneredit i napravit nešest; čovikova teka je zrcalo duše.
isto je i sa blogom - jema ih svakakvih, dobrih, loših, kreativnih, nekreativnih, svakakvih. na nike bacin joko i jopet jerbo su me judi zainteresirali, na nike se opće ne vraćan. ča se moga tiče isto vridi: ako vam je drag, a vi dođite i jopet, ako nije, uprite u botun x u gornji desni kantun i ne sekirajte se prikovišje. čovikov (a more i ženin, zaradi čega ne, a?) blog je jušto zrcalo duše - bija je prazan kad se otvorija isto ka i teka. ko je zna štagod lipo je o' tega učinija, a ko nije zna napravija je ono ča je bidan moga - da je zna bolje, sigurno bi bilo bolje, e...
ekola, gren ča, jemate pozdrav!
pričekaj da vidiš plamen svijeće prije nego ugasiš šibicu.
afroamerička
oli
fermaj i čekaj da vidiš plamen šterike prije vengo ča utrneš šuferin.
prilagođeno na dalmatinski by xvii
e...
francuska mi je draga zemlja, oduševila me svaki put kad san je vižitala. volin francuske stvari, sviđa mi se francuski jezik.
trenutno pomno pratin serijal o parisu - jako je dobro napravljen. bila je i sinoć epizoda, govorilo se između ostaloga i o ovoj pismi - kako je nastala i kako je radijo vatikan odma zabranija.
u mene nima zabrane, guštajte, to je jedna od najlipših ljubavnih pisama na svitu 
e...
u ovih 7 dana dogodilo se puno tega; twingića san preuzela, obavija se teknički i registracija. dobija je i pun rezervar goriva. vozija se oko ajdukovog stadiona i po gradu. bija je i do bena. proša kroza merjanski tunel nikoliko puti. proša ključne gradske ulice. bija i na brzoj cesti (domovinskog rata). zaradi njega smo jedanput zvali i renault asistenciju. dobija je i neke navlakice koje još uvik nisan stigla stavit, a kupila san ih još u subotu. učinija je prvih sto kilometri i još koji višje. dobija je i osvježivač arije oli zraka i škatulu oli kutiju za portapak, tapetiće i obveznu opremu. dobija je i zeleni karton. izazva je i popriličnu đeložinu (a šta bi da se vazelo štagod jače i skuplje, a?), ali i dosta radosti kumpanja - to mi je svakako bitnije, a doveza je i prvu bitnu stvar: veliku košaru za tigrića - to je učinija još prvi dan. vozile su ga čak tri peršone i svima se svidija. svira mu je radijo i cd player. ukrasija ga je crni plišani mačak - to je za sriću. twingo je stvarno vraški ozbiljan, smišan i šesan. zasad ga još nisan vozila sama, samo uz pomoć bože sušića (jerbo šta je sigurno sigurno je, hehe), ali virujen da ću š njin učinit lipih kilometara. baš mi se svidija taj autić. francuski mališan je super! 
daria i psić by xvii, slikano jutros
e...
daria radi u veterinarskoj ambulanti bošnjak, www.ambulantabosnjak.hr , a kad god takne neku beštijicu iz prizora zrači Jubav.
ambulanta je toliko dobra ka ča je i njenom zaslugom (narafski sve pohvale i pozdravi i njenom mužu, doturu ivici bošnjaku.). litrate san napravila jutros prije šišanja ovega smišnoga šjora. nije moj, jednostavno smo se trefili u ambulanti i prista mi je pozirat.
daklem, ključne riči za ovi tekst su: veterinarska ambulanta, veterinar, šišanje pasa i narafski Jubav.
e....
lip je dan, ajmo se ča vozit i danas. aaaaaa ne daje kontakt, nima struje. šmrc, šmrc...
tješe me mater i barba božo instruktor. bit će dobro, to su ti moderni tonobili, ma sredit će se... šta ćemo sad, a? ma ajmo ča na obid nima druge. poza pečene teletine u babilona ćemo bolje mislit. 
i bi tako. aj, zovi u renault gašperov, pomogne nam tanja kačunko, dade žena sve upute - fala joj. zovemo renault asisteniciju, oni jemaju dogovor s hakom i nisi reka keks eto barbe iz haka. svaka čast na brzini. ![]()
bit će baterija ispraznila, da niste ostavili svitla užgana, a? me ke, e, sve san dobro prikontrolirala - mislin da je nešto drugo, nije mi daljinsko zaključavanje radilo ni jučer, čin san se vratila iz omiša, jutros vidin da se crni plišani mačak, ča san ga ka prava vištica stavila u tonobil za sriću, zaglavija na vrata o' portapaka, nekako mislin da je on štagod bidan kriv, ono, poremetija elektroniku, neću višje nikad tog plišanog vraga stavit zada u tonobil, samo naprid dok je na parkiralištu oli trotoaru, a dok vozin šjor će poč u škafetin, obećajen svečano, samo mi pomoziteeeeeee.... uto barba božo diže pokrivo o' motora, izleće živa maška, išla se grijat na motor, uajmeeeee, a da nije za sve kriv koji ča je živ, aaaaaaaa?
napuni čovik bateriju, vazme prometnu, popiše sve i idemo dalje. hakova iskazinica, je li triba, a? a ne, ovo van gre priko renaulta, jemamo š njima dogovor. fala lipa, doviđenja, živili, ajmo se ča vozit i popit jednu kofi poza obida. aj, nije bilo loše, sve bolje vozin, a ove monade o' jutros ću stavit pod uhodavanje oli dičje bolesti - muče svaku makinju na početku, pa i tonobil. fala bogu da smo bili pametni, pa nismo š njin otišli na autoput dok ga dobro ne razradimo po splitu.
narafski da smo i u babilona trefili maške, omastile su i te brke sa bokunić mesa, na teraci je baš lipo ist, ka da i nije 10. misec. na kašune puno svita, to san vidila iz tonobila, danas ipak neću u more, triba malo i doma stat... jeman i tot maške. štaš, uvik nešto skrive, a poslin ti se umile... a možda je samo u koluri stvar, ča ja znan, ako crni mačak još koji put ne bude dobar, poč će doma na regal, a u tonobil ćemo stavit kojega kolure druge, pa sriće bolje onda bude... 
omiš plaža by xvii, slikano danas
e...
danas san prvi put vozila moga novog twingića po splitu u prometu; proša je i kroza tunel. ušla san u promet i moran priznat da me na početku bilo mrvu straj - tonobil nima duple komande, novi je, tek se navikavan na njega, ajuto mama mia. 
poza tunela mi je već bolje. kad smo se dobro izvozali, parkirali smo ga u splitu. neka čeka sutra i nove kilometre.
oču li doma, a? ma gren još malo vozit. - sad tonobil marke VW o' bože sušića, to je oni ča mi je bija u autoškoli. vozila san ga do omiša.
šta ću tamo? a jema tamo puno interesantnoga, evo npr. omiš jema puno lipu plažu (ovo nije jedina lipotica na tom području, jema tega još) i narafski da san se u omišu banjala jerbo grijota bi bilo propustit ovakav dan (za puno kurjože: sama, (skoro) cila plaža meni i baš mi je bilo dobro) - tot je daklem kretanje plivanjem iako ono na ovoj plaži i nije baš nužno
.
u split san se vratila tantobusom i poza svega po splitu malo išla autotabanićima jerbo je i to potribno. 
ekola, pozdravljan lipo!
pristojno posuđeno iz libra ča se zove spliski memento
1. neboder u split by xvii, slikano jučer, klik za veće
e... split nije jamerika i nima nebodere na sto podi. njegovi neboderi jemaju tek svoje male, lokalne štorije. ne virujen da su svitski poznati. možda kvartovski. recimo, neboderi na kmanu oli neboderi blizu dičjeg dispanzera oli oni blizu kineskoga zida. neboderi na mertojak. itd. znate li koji je neboder prvi sagrađen u split, a? e... bilo je to 1962. split je dobija prvi neboder i meni se nekako pari da je zaradi strojarnice ča mu je na vrju to uvik bija i osta najspecifičniji neboder u gradu. baš zaradi tega oblika, e...
vidi se on sa moje ponistre, a ka ditetu mi nikako nije bilo kjaro ča je to. uvik san se pitala šta bi to moglo bit. jedan dan mi je dida složija štoriju da je to vrčina (tuta za one ča ne znaju ča rič oče reč) o' jednega velikoga barbe koji tot dođe učinit potribu. narafski da smo didi virovali. dida je bija zakon u mojin dičjin godinama, ko je opće moga promislit da to nije istina, da je to sprdačina i tome slično. danima san kurjože gledala kroza ponistru a sve neću li ugledat velikoga barbu. tako mi je i dandanas ostalo da dikad ne rečen pomgradov neboder oli neboder o' pomgrada vengo tot di je neboder ča jema vrčinu.
e... sad mi je još štagod palo napamet. sićate li se recimo štorije o plavon radionu? višje opće nije plav, ali ako rečete plavi radion svit ča je iz splita će sigurno znat koji je to neboder, a oni ča su friško arivali u split će vas narafski gledat incukano. aj, o njemu ćemo u litratu oli slici i riči koji drugi put, jema dana.
e...
je da mi je ovo četvrti tonobil kojega vozin, ali najprvo san ga vozila oko ajdukovog stadiona - to je ka kroćenje novoga konja, triba za početak bit posebno oprezan. bilo je to danas i notat ću to ovod ka posebno važan događaj.
isprobala san 1., 2. i 3., a 4. i 5. će počekat teren za 4. i 5. zaključak: twingo je tonobil ča gre jako lagano, vozi se brez ikakvih problema i lega mi je ča bi rekli na prvi balun.
twingić je načet i o' moje malenkosti, za današnju pomoć fala boži sušiću.
(he, he sićate li se kad san išla u autoškolu i kad san notala ovod da će nas tokat družit se do penžujna, a? vidite da jema istine u temu, e...)

e...
ka ča znate tonobil mi već danima stoji na parking o' autokuće. šta čekanje papira, šta nedostatak vrimena bilo je tako - danas smo konačno sredili sve oko njega.
potrošila san cili dan i umorna san ka pas, ali moren bit zadovoljna. tehnički je gotov, tonobil je registriran i sve šta još triba učinit je poč na leasing kuću zaradi još nešto malo kartušine. čak se sredila i škatula prve pomoći, tapetići, trokut, pompjerski aparat itd.
auto kuća gašperov by xvii, slikano jutros
e... znan. vrime je i da otkrijemo tajne.dakleM, tonobil je kupljen u autokući gašperov vizavi groblja. kranje ljubazna i angažirana je tot bila tanja kačunko, pa ćemo joj zafalit i ovim putem na susretljivosti. sad je već sasvin kjaro i koji je francuz u điru, renault twingo, vraški ozbiljan 
renault twingo, vraški ozbiljan, izgleda ovako
(ovo je slika iz renaultovog kataloga s neta)
za osiguranje ćemo zafalit u croatia osiguranje šjoru ča se zove mladen mimica. tot san također sasvin lipo i brez ikakvih problema osigurala tonobil.
ča se tiče leasinga u PBZ leasing se triba zafalit maji čapaliji i regini lukši - priko njih je riješen leasing. kontaktrirala san još neke kuće zaradi usporedbe uvjeta, moren reč da su svi bili vrlo ljubazni.
za teknički ćemo pofalit eurodaus - tot je sve prošlo odlično, bili su vrlo ljubazni. fala lipa.
na puliciji se dosta čekalo, nekoliko uri, fila i konfužjun poveći, no službenica na šalteru je bila ok, niman nikakvih primjedbi.
hak-ova iskaznica je već stigla, fala lipa i njima.
twingić još nisan vozila, danas sam samo kratko vozila VW ča je o' bože sušića, a oko svega (o' preuzimanja tonobila, tekničkog pa do dovoženja u tonobila u naš kvart) mi je danas jako puno pomoga baš on, moj instruktor božo sušić iz autoškole sušić , njemu POSEBNO FALA! fala i jednoj šinjorini ča je on angažira, pomogla mi je i ona.
šta dalje? sad minjan tonobil, ali ću najprvo twingića vozit sa božom sušićem. kad se dobro prilagodin na twinga, onda ću poč sa nekim ko jema vozačku, a nije instruktor; poza tega gren sama u ure brez konfužjuna, a tek onda u bilo koju uru. inače, stalno vozin, barenko 2 puta na šetimanu, po gradu i do omiša, nikako nisan činila prazni hod apropo vožnje, ma ke, e... instruktor kaže da sam sve bolja i bolja. neka neka. 
ekola, sad znate sve šta zasad triba znat, pozdravljan lipo sve manje i višje kurjože... nastavit ćemo štoriju o vožnji, obećajen, e...
e... ovo se baš ne priporuča ni čitat, a kamoli prakticirat zimogroznom svitu i onima ča se ne kupaju uvik.
dakle, samo za morski svit.

e... bi jučer mrduja. barba doko iz ambulante bošnjak , ivica bošnjak,
jema bokun brodića i volit poč jidrit. e ma barba doko voli i beštije. zaradi njih nije iša na regatu. jučer je normalno radija i poza posla doša u kućnu vižitu mome tigriću; more je gleda tek s moje ponistre. fala mu puno!
nije ovo prvi put da tigrić jema kućnu posjetu o' veterinara, otkako je bolestan njegov doko mu dođe barenko jedanput na šetimanu i ništa mu nije teško, e... e da takvi oče bit likari za čovika, koliko bi nam život bija lakši.
a kako je tigrić? tumor se nažalost vratija. ovi put u drugom obliku, ovi se ne smi skidat jerbo more narest 4 puta veći. nadu mi daje činjenica da jedan pasić sa ti vragon sasvin solidno živi već 4 godine. tigrić funkcionira dosta dobro, ovu šetimanu je jema bokunić probavnih smetnji, pa je malo oslabija, ali jučer je jopet počeja ist, a doko mu je donija i jedan preparat za jačanje. svo ovo vrime je pija i likariju za tumor. veterinarski fakultet u metropoli je stalno činija analize tkiva i rečeno mi je da mu se sve to bidnome dogodilo zaradi cijepljenja - dogodi se navodno jednom na 1000 maški i nije predvidljivo. i di baš na najvećega frajera u gradu, a? napomenit ću da ga kad je obolija nije cijepija doktor bošnjak. on je tada upravo selija iz stanice na kmanu i otvara svoju ambulantu. čovika san tražila, ovi sa kmana su mi rekli da je na godišnjem oli urlapu, to opće nije bila istina. za cijepljenje su mi poslali tehničarku (majana vojnović) i macakana oli šintera (petar katić) - tek sam kasnije doznala ko su ti ljudi, a mačje knjižice je naknadno u stanici potpisala veterinarka koja mace nije ni vidila. uvik ću se pitat bi li se ovo dogodilo i da ga nisu cijepili oni? uboli su ga jako i mislin da to nije bilo ok.
poza tega mi je u škrabicu arivala vizitka dotura bošnjaka. u međuvrimenu je bija minja i broj moba.
sad se borimo, borimo za tigrićev život. već skoro godinu dana je tako. držite mu palce! zaslužuje mali šarmer 
evo dva litrata o' jučer. učinjeni su jušto kad je doko otiša doma.
ispod lumbrele by XVII, fala veterinaru Bošnjaku!
----------------------
napomena: imena tekničarsko-šinterskog dvojca ča gre po kućama i čini kuco o svojoj educiranosti sve dok ne ubode beštijice, a tek onda kad cijepljenje triba upisat u knjižicu beštijice reče da nisu veterinari san ovod dodala 24.10.2008. - poza smrti mog dragog Tigrića. nadan se da ću ovom informacijom spasit barenko jednu beštijicu.
mrduja 2008. oli 77. mrduja,litrati i film by XVII, uvaćeno prije starta sa sustipana, još ovod:
http://www.flickr.com/photos/xvii_st3/sets/72157607731667593/
http://www.flickr.com/photos/xvii_st3/sets/72157607731667593/detail/
http://www.flickr.com/photos/xvii_st3/sets/72157607731667593/show/
e... maloprije zvoni mob. zovu iz autokuće. autić mi je stiga, a čekaju se još papirići za njega. to bi sve tribalo bit gotovo do ponediljka oli utorka kako kažu i onda ćemo po njega.
dakleM, ako bude iduću šetimanu, onda smo se makli tek koji dan od onoga ča san mislila da će bit i bit će to super. a koji je autić, a? e, nećemo još otkrit sve tajne, bit će u nastavcima, e...
e... ne virujen da ćete falit ako pođete vižitat:
Podrumi Dioklecijanove palače
2.10. - 15.10. L'OLIVIER EN MÉDITERRANÉE, (Otvaranje izložbe 2. 10. u 19 h)
-------------------------------------
narafski jema još nešto ča mislin da bi tribalo bit dobro:
02.10.2008. je otvaranje izložbe "JEDRA - JEDRENJE" Galerija Konzervatorskog odjela, Porinova 2, a apropo 77. Mrduje
izložba je najavljena na:
----------------------------------
i nešto ča će bit tek za nikoliko dana, ali je svakako vridno pažnje:
Izložba :: JOSIP BOTTERI DINI
GALERIJA EMANUEL VIDOVIĆ
Poljana kraljice Jelene bb
Otvorenje: 10. listopada u 19 sati
Izložba traje od 10.10. do 24.10
JOSIP BOTTERI DINI
"Iz pariškog ciklusa"
Izložba u sklopu Tjedna francuske kulture
ova izložba je najavljena na:
