
ono ča započnen i dovršin.
obično.
tako ću i danas poč na tu vražju vožnju.
(iako mi postaje sve višje bljak, mislin se kako ću poza tega vozačkoga jopet u pješake, a vozit ću samo u krajnjoj nuždi, jednostavno mi je to brezveze i sad vidin koliko mi je život bija lip i sritan sve ove godine brez tega.)
probat ću dovatit te vražje brzine i tu vražju kuražu.
ko zna ča će ispast...
instruktoru ću reč da neka on proba zakočit ako ja ne uspijen.
valjda nećemo u smrt, još smo mladi.
ne, neću mislit na najgore, ajmo ipak bit optimistični.
u svakon slučaju, jedva čekan da mi ta vožnja danas prođe.

posted by <$BlogBacklinkAuthor$> @ <$BlogBacklinkDateTime$>