
e...
mislila san notat štagod u ponediljak, utorak, ali sad čitan foje i vidin da je u prometnoj u tunelu pozapodne jedna peršona partila u vječnost. bog joj da pokoj.
vengo, jučer gren s mora na noge i vidila san ovo:
itd. jema tega još. ovo je sve na potezu kašjuni-tunel. vrućina udrila uglavu, a?
narafski, kad vozin, svako malo doživin da vidin priticanje u tunelu i juriš kroza tunel. u tunelu nikad nisan ispod 50, dovatin i 55 i kontroliran sebe da ne gren brže. strogo se kontroliran i znan zaradi čega to radin. ograničenje je 50. iza mene svako malo bude neka ćelava nervozna glava, razbijački tip. nervozan je bidan, kasni na sastanak udruženja reketara oli lihvara i pipi i trumbeta ka da je smak svita jerbo je moj twingić zamislite u ton trenutku jema 54 km/h, a ograničenje 50. svako malo je tako.
a di su prometni pulicijoti? otkad vozin (u ovo ću kontat i vrime provedeno u autoškoli) jednega san trefila, snimija mi je ove zime tonobil na cesti split-šibenik, ali XVII poštuje ograničenja i vozi vezana pa me nije ferma. da jednega san vidila, to je taj, e...
u doba nevaljanoga socijalizma je i zna bit koji na cesti. dignija bi lizalicu (stop, stani, stoj), pita vozačku i prometnu, gleda jema li pijanih i ludih u tonobilu.
danas u najboljen vrimenu na svitu ceste i tuneli nam izgledaju ovako, a svit gine ka nikad.
koliko li ih samo gre vozit brez vozačke kad niko ne kontrolira jema li vozač vozačku?
posted by <$BlogBacklinkAuthor$> @ <$BlogBacklinkDateTime$>