e...

upravo gledan izist đelato o' vanilije i čikolate, gledan u punu terinicu, mmmm... mljaaaaaaaac...

mislin kako je more danas bilo odlično.

dobro san vozila i tonobil, a s obziron da san još uvik baby šofer oliti šoferčić, veseli me svaki put kad me vožnja gre dobro, pogotovo kad san sama u tonobilu. (hm? a ko vozi kad neko sidi sa menom? nima to zapravo veze, e... stvar je samo u osjećaju) ma uglavnom sve to solidno gre, zadovoljna san. evo kucan i u drvo, e...

ako prometni pulicijoti možda čitaju ovo, gren reč da me danas jopet niki telac na motorinu iša priticat u tunelu. ja san išla 50 km/h i njanci u ludilu nima potribe to činit. može li se išta učinit apropo tega, a? nećemo valjda čekat da još kogod tot pogine, a?

počela san i čitat jedan dobar libar: puhač stakla s murana, marina fiorato.

uspješno savladavamo i konfužjun ča ga jemamo apropo riči posal.

sve u svemu jedan običan, ali dobar dan. ako ne znate ča gledat, večeras na rtl jema dobrih serija:

navit ću i jednu lipu pismu da dan bude  još bolji...

gren ča, pozdrav svima, fala na vižiti... ši, fala i na pitanju, izila san đelato.