
e... misto ove radnje je split, vrime danas pozapodne, točnija lokacija plaža kaštelet. bila san se kupat tot doli na nasip, a ka pametna ženskica twingića san ostavila na parkingu kraj meštrovićeve galerije, skinila patike, š njima u portapak, stavila na noge japanke i potrošila ih minuticu dvi koliko mi je tribalo za doč do mora. muški narafski ne znaju tako. oni zaradi tega i jesu pripametni, e... čast iznimkama. mislite da vas lažen, a? nisan, ma di bi, a? evo pogledajte ča je činija ovi talijan. za ne virovat. okrićanje je duralo i duralo, tribalo mu je vrimena dok je na kašteletu okrenija virovali oli ne TANTOBUS. fala ti bože da nisan išla put doli kad je ovi iša gori jerbo da san se š njin morala mimoilazit (a priznat ćete tot čovik ne očekuje tako nešto) snašla bi se, ali bi najprvo vikala ajuto mama mia... još samo čekan ko će šleperon poč na kupanje, a nadan se da nevjerni tome sad viruju mojoj susidi kad je pričala da je nikidan i pauk viđen na kašunima... litrate morete uvećat za proučavanje, svi su učinjeni mobitelon by xvii.
poslin san malo gledala put čiova, bilo je romantičnije i bokun manje dramatičnije...
[mala digresija koja je jopet povezana s temom: narafski, ako mislite da oni ča se meni puno svidija gre na noge niza/uza uzbrdice kaštelet & kašuni, varate se. koje noge, a? bog je da noge da se njima vozi tonobil i on narafski gre tonobilon. je, je, ne beštimaj sad i ne karaj se, kad si tot iša na noge, a? triba bit iskren, pa reč onako kako je, e... jerbo, onome ča laže nareste nos, a nisan baš sigurna šta će bit s ušima, ali triba i na njih pripazit jerbo su one također zanimljiv i lip dil tila, e... kako nisu, a? a di se šapju lipe riči, a? bolje lipe šapjat, vengo grube urlat, e... aj, puštit ćemo sad ovoga šjora malo na miru, ne moremo samo o njemu, e... kraj male digresije]
eto, bože dragi, ko će znat, more bit da jema nekoga razloga zašto je muški mozak takav, e... možda ih baš zato tako šempjane i blesave i volimo, e...
ne znan, niman odgovore na tako kompleksna pitanja ka ča je muški um, e...
popela san se uza tu uzbrdicu na noge ka ča san se i kalala doli jerbo bog mi je da noge da njima hodan, prošetala, sila u twingića, izašla iz parkinga, dovezla ga do kuće i to mi je sasvin dovoljno junačenja po šoferskom pitanju za danas. 
e a šta ćete, nisan šofer ni mornar, ja san, fala bogu, samo mala ženskica...
ekola, gren ča, pozdravljan lipo. bija je ovo još jedan bezuspješni pokušaj analize muškog uma. 

posted by <$BlogBacklinkAuthor$> @ <$BlogBacklinkDateTime$>