
e...
danas me je poslovno nazvala jedna peršona koja je nekoć pomogla dvi zločeste peršone kad su činile zmijsko leglo i išle me olajavat. u rvackoj vas naime svako može nekažnjeno olajavat, klevetat, vriđat i tome slično. e a more vas svak nekažnjeno i pokrest, natuč, ubit, pa kad sve to more a šta vas ne bi nekažnjeno i olajava, kleveta, a?
toj gospoji je danas bilo nešto jako bitno i prišno riješit za posal. eto jema me obraza zvat, a šta ćemo, takva je kakva je, za sebe je, nije za me, e. napomenit ću da je osobno njanci ne poznajen. kako onda znan ča je činila sa svoje dvi kumpanjonke, a? e rekla mi tičica. zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju. znan i to je dosta.
mogla san joj pomoć na način da ljude s kojima surađujem upregnen da rintaju ka konji i na način da zoven upomoć jednega moga kumpanja , inđinjera iz druge branše jerbo ja nisan o' te ča je njoj bila potribna.
a jesan li joj pomogla, a?
ne. nisan.
rekla san joj da je to prevelika priša, a da mi je ti kumpanjo koji bi moga pomoć sad u drugome gradu. to i je istina i ča se posla tiče to je konkretni odgovor, e...
------------
vengo, kad se mrvu bolje promislin, zaradi čega bi zaradi nekoga ko mi je iša činit zlo, na vrućinu uprezala ljude ka da su konji, a? je, malo morgen, nađi drugu budalu. eto, tako mi ni tribalo činit kužine, smišljat osvete, činit monade, došla mi je maca na vratanca ča bi rekli, e...
svi putevi na kraju uvik vode u rim, dovoljno mi je bilo reč samo jedno jedino poslovno NE.
------------
poza tega razgovora san se ćutila dobro.
dobro e... jerbo, nastojin bit ča bolja peršona, ali nisan isus.

posted by <$BlogBacklinkAuthor$> @ <$BlogBacklinkDateTime$>