
e... jema svita ča voli škovace. jednostavno voli. kad jemaju mogućnost izbora između poštenoga svita i lupeža (lupežica), biraju lupeže (lupežice). zaradi čega, a? e... uvik misle da će tot štagod ušičarit. narafski, na kraju dobiju smokvu suvu, ali za to svatit triba jemat pameti. pametan narafski rađe bira okruženje ča vonje na štagod bolje vengo na štrace i škovace - jema samopoštovanje i zaradi tega i je pametan. jubitelj škovaca nima samopoštovanje, a zaradi čega ga nima sam najboje zna. jubiteljima škovaca narafski i je misto u kanti o' škovaca, a oni ča to proba prominit more samo izvuč deblji kraj. jerbo, svaka tica jušto svome jatu leti, isti se istome raduje.
- - - - - -
izaberimo grad, izaberimo selo - ma friga mi se za sve to, danas san izabrala prirodu. prošla cili merjan (twingić je u servisu, pa mi je to odlično došlo za hodat jerbo hodanje obožavan), poza tega se spustila na more i negdi između ježinca i zvončaca notala ovih par rigi u notes. ovo je jedan o' ritkih postova notan lapišen na kartu, obično notajen drito u škatulu o' kompjutera. opče nije inspiriran današnjim izborima za poteštata, ma ke, e... vengo čime, a? životon svagdašnjim, jednim tonobilom u jednoj ulici, mižerijama o' judi, ma nije opče bitno, e..
stavila san ga na kartu da ga jeman uvik uza se i proštijen po potribi.
ala, ala, gren doma, mater mi je skuvala punjene paprike za obid (s pireon) - odličan motiv da se krene. 
morski litrat by xvii, slikano mobačem

posted by <$BlogBacklinkAuthor$> @ <$BlogBacklinkDateTime$>