
e... ariva mi je prid svitanje u san sasvin nenadano ka i nekad u javu. ne, nije bija noćna mora, me ke, e, iako mi je jednanput u nastupu bisa zapritija: bit ću tvoja noćna mora! i to pismeno, e...
bože sačuvaj, ma ja ne znan šta mi žene sve to istrpimo, progucamo, oprostimo, a? 
odma san se postavila, nisan se dala išempjat.
rekla san mu krajnje ozbiljno: ako ćeš bit čovik, moš bit moj san. ako ne, biži odma ča. ne triba mi noćna mora, oču lip san, oču i lipu javu. budi ti noćna mora kome god očeš, ali meni nećeš, e!
i bija je dobar.
bija je to lip san,
nježan san,
san pun nade.
eto, tako je nada sasvin nenadano prid svitanje dovela zvir zvirsku u red.
u javi je to narafski malo teža misija. ne kažen nemoguća, ali teža svakako, e...
a šta je bilo poslin, a?
e a nada se sitila da je toka radit, pa se probudila i digla iz postelje. evo me sad u uredu, a evo i jedna dobra stara pisma. guštajte, lip je dan!

posted by <$BlogBacklinkAuthor$> @ <$BlogBacklinkDateTime$>